Piše: Ali et-Tantavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Imam dugu i slojevitu historiju sa Sejjidom Kutbom. Još u studentskim danima, 1928. godine, studirali smo zajedno na Fakultetu za arapski jezik i književnost. Međutim, to je vrijeme ubrzo potisnuto u zaborav, kao što sam ja zaboravio njega, tako je i on zaboravio mene.
Kasnije su nas putevi ponovo spojili, ali ovaj put na suprotnim stranama intelektualnih sukoba koji su se vodili u tadašnjim književnim i ideološkim krugovima, u jeku ”bitke” između Abbasa Mahmuda el-Akkada i Mustafe Sadika er-Rafi'ija.
U tom periodu, Sejjid Kutb mi je bio među najodbojnijim ljudima, gotovo stran mome srcu. Razmjenjivali smo teške riječi, osporavali jedan drugoga i ulazili u oštre polemike.
A zatim, kada je napisao svoju knjigu Et-Tasvīr el-fennī fi-l-Kur'an – Umjetnički izraz u Kur'anu, u njoj sam prepoznao novi pristup u proučavanju i razumijevanju Kur'ana, pa sam o njemu napisao pohvalu, nakon što sam ga prethodno napadao i vrijeđao.
Potom sam doživio pravo iznenađenje. Jednog dana nalazio sam se u izdavačkoj kući ”Er-Risāla” kod profesora Ez-Zejjāta, kada je ušao čovjek sitne građe, blage naravi i gotovo neprimjetnih pokreta. Govorio je tiho, odmjereno i škrto, kao neko ko ne želi da privuče pažnju.
Nazvao sam mu selam, kao čovjeku kojeg prvi put vidim. Tada se Ez-Zejjāt nasmijao i rekao:
”Zar ne poznaješ svog zakletog protivnika, Sejjida Kutba?”
Bio sam zaista zatečen, jer sam ga zamišljao sasvim drukčije, kao krupnog čovjeka snažne građe, istaknutih mišića i pogleda koji sijevaju poput varnica. U mašti sam ga vidio kao hrvača slobodnog stila, silovitog i grubog, koji snagom svoga tijela udara kao o željezo i koji ne zna za uzmicanje.
U početku sam bio u jednom taboru, a on u drugom. Ja sam bio u taboru Er-Rafi'ija, koji je bio bliži islamskoj orijentaciji, dok je on bio u taboru El-Akkada, prije nego što je El-Akkad napisao svoja kasnija islamska djela. Zatim nam se približio svojom knjigom Umjetnički izraz u Kur'anu. Potom mu je Allah dao ono za čim sam ja priželjkivao da mi se podari – makar polovina, ili četvrtina, pa čak i desetina toga – pa me je time nadvisio, pretekao i učinio ono što ja nisam uspio, kada je napisao svoje djelo Fi zilāli-l-Kur'an – U okrilju Kur'ana.
Zatim mu je Allah podario najveću blagodat kojoj sam ja dugo težio, ali za koju se nisam trudio. Kao što kaže pjesnik:
Želiš spas, ali ne ideš njegovim putevima;
zaista, lađa ne plovi po suhom.
Podario mu je ono što je kruna puta svakog vjernika – šehadet na Allahovom putu.
(Iz knjige: Sjećanja, 5. dio.)
Saff.ba
