Istraživački članak / Maj 2026
“Mi smo preživjeli genocid. Kada Judson University nagrađuje nekoga ko negira genocid — to je šamar svima nama u lice.” — Alma Hodžić, Chicago, u kiši ispred Judson University, 30. april 2026.
PROLOG: Dvije slike jedne večeri
Slika prva unutra:
Milorad Dodik prima nagradu za “liderstvo i demokratiju” na World Leaders Forumu, Judson University, Elgin, Illinois. Foto: Rick West / Daily Herald
Sankcionisani političar, osuđen u Bosni i Hercegovini, stoji na pozornici kršćanskog univerziteta u Illinoisu i prima nagradu — prvu u historiji tog foruma — za “liderstvo i zalaganje za demokratiju.”
 |
Iste te večeri, s iste te pozornice, izjavljuje da je genocid u Srebrenici — u kojem je ubijeno više od 8.000 Bošnjaka — “NATO propaganda.”
Publika aplaudira.
Slika druga napolju:
Protest ispred Judson University. Na transparentu piše: “JUDSON UNIVERSITY PRODAO JE ISUSA HRISTA SRPSKOM LOBIJU UGOSTIVŠI DVA KRIMINALCA I NEGATORA GENOCIDA: RODA BLAGOJEVICHA I MILORADA DODIKA!”
Na mokroj travi ispred kampusa stoje preživjele žrtve genocida i njihovi potomci, i drže zastave Bosne i Hercegovine i protestne transparente. Doveli su i svoju djecu.
 |
Njihove karte za ulaz — uredno kupljene, uredno plaćene — otkazane su noć ranije. Bez obrazloženja. Ovo je priča o tome šta se desilo između te dvije slike.
Ko je Milorad Dodik?
Prije nego što se pozabavimo skandalom koji se odvijao u Elginu, neophodno je reći jasno i glasno ko je čovjek kojeg je Judson University odlučio proslaviti.
Milorad Dodik nije “kontroverzni političar.” On je:
Pravno Osuđen od strane Suda Bosne i Hercegovine za kršenje naloga Visokog predstavnika međunarodne zajednice, institucije uspostavljene Dejtonskim mirovnim sporazumom kojeg je posredovao Washington. Smijenjen s mjesta predsjednika Republike srpske 2025. godine kao direktna posljedica te osude, (šest godina zabrana obnašanja javnih funkcija u državi BiH i entitetu i godina dana zatvora koju je osuđeni Dodik novčano otkupio), te sankcionisan od strane Ministarstva finansija SAD-a (OFAC) prema Global Magnitsky Act — za korupciju i destabilizaciju mira u Bosni i Hercegovini.
Nasljednik ratnog zločinca Radovana Karadžića koji je osuđen u Den Haagu, Milorad Dodik na početku svoje karijere jasno je govorio da zna da je u Srebrenici počinjen genocid nad Bošnjacima, potvrđivao i podržavao presude internacionalnih sudova, ali i pozvao srpske ratne zličince koji su se skrivali od pravde da predaju ili da budu uhapšeni i da budu izručeni Tribunalu u Den Haagu da im se sudi. Nakon hapšenja zločinaca Karadžića i Mladića i pravosnažnih presuda za genocid… godinama unazad sistematski negira genocid u Srebrenici — zločin koji je potvrdio Međunarodni sud pravde (ICJ) 2007. i Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) kroz desetine presuda. Neprekidno prijeti raspadom Bosne i Hercegovine kao države, pokušavajući izvući Republiku srpsku iz državnih institucija, Oružanih snaga, Obavještajno-sigurnosne agencije i Porezne uprave i javno veliča osuđene srpske ratne zločince.
Šta kaže zakon BiH: Visoki predstavnik Valentin Inzko je 2021. godine nametnuo izmjene Krivičnog zakona BiH — član 145a — kojim je javno negiranje genocida kada je utvrđen sudskim presudama proglašeno krivičnim djelom kažnjivim zatvorom. Dodikove izjave, izrečene i na američkom tlu, predstavljaju direktno kršenje tog principa u svakom smislu te riječi. Ovo je čovjek kojeg je Judson University nazvao demokratskim liderom.
PRVI ČIN: Pozornica srama
Govoreći kroz prevoditelja prepunoj dvorani kapele Herrick na kampusu kršćanskog univerziteta, Dodik nije pokazao ni trunke skromnosti ili obzira prema publici koja je uključivala i preživjele genocida koji su stajali napolju. Upitan direktno o Srebrenici o 8372… identificiranih žrtava, o masovnim grobnicama iz kojih su godinama vađene kosti ubijenih, o DNK analizama koje su majkama vraćale ostatke sinova, Dodik je izjavio: “Zločin se desio — nad Muslimanima, ali i nad Srbima i Hrvatima.” Zatim je dodao: “Svi najistaknutiji naučnici i akademici rekli su da genocid nije počinjen. To je NATO propaganda.”
To je zakamuflirao u izjavi: Ja se odričem sve ijednog Srbina koji je učinio zločin prema drugom narodu, pa iako Dodik dobro zna da su za genocid nad Bošnjacima, zločina protiv čovječnosti i UZP tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995., osuđeno kompletno političko i vojno rukovostvo paradržavne tvorevine Republike srpske.
 Negator genocida, velikosrpski nacionalista, šovinista i separatista Milorad Dodik |
Dok je izgovarao ove laži, majke Srebrenice sa dubokim bolom u srcu su slušale negiranje smrti najdražih kojima su bili svjedoci. Djeca ubijenih koji su tada preživjeli sada su odrasla. I bila su napolju. Na kiši. Sa zastavama i negodovali sa transparentima.
Kako je bošnjačka dijaspora pokušala govoriti — i kako je bila ušutkana
Kada su postalo jasno da protesti i pisma nisu dovoljna da se spriječi sramotni događaj, organizacije bošnjačke dijaspore — BECCNA (Bosanskohercegovački edukativni i kulturni centar Sjeverne Amerike), BANA (Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija), IGK (Institut za istraživanje genocida Kanada), Ja BiH, Bošnjačko bratsvo preživjelih genocida i druge organizacije, odabrale su put koji je bio istinski demokratski i civiliziran: Kupili su karte. Ulaz na događaj bio je moguć isključivo po pozivnici ili kupovinom karata po cijeni od 80 do 150 dolara po karti. Saznajemo, bošnjačke organizacije su koordinirano kupile skoro 100 karata. Nisu planirali urnebes. Nisu planirali ometanje. Planirali su pitanja, to im je organizator garantirao nakon posjete aktivista iz Chicaga i telefonskog razgovora. Dokumentovana, precizna, potkrijepljena faktima i sudskim presudama. Pitanja koja bi Dodiku stavila pred oči realnost njegovih laži, pred publikom, na snimku, za historiju.
To je demokratija. To je ono što svaki univerzitet koji se ponaša u skladu s principima akademske slobode treba željeti.
Pred događaj otkazivanje po etničkoj osnovi
A onda je stigao email. Neposredno prije događaja, skoro svih 100 kupaca karata bošnjačke nacionalnosti dobilo je obavijest da su im karte otkazane zbog “nedostatka mjesta.” Nije otkazan nijedan drugi kupac karata. Događaj se odvijao pred punom dvoranom kako je i izvještavano u medijima. Snimci pokazuju da je bilo mjesta. Ali na kršćanskom Judson Univerzitetu je bilo nedostatka volje da se dopusti bošnjački glas – žrtava planetarno genocida koji je izvršio velikosrpski agresor. Ovo nije bila greška u organizaciji. Ovo je bila etnička diskriminacija, osmišljena, provedena i prikrivena lažnim izgovorom. Zašto? Jer su organizatori htjeli kreirati sliku: da je Dodikova nagrada prihvaćena, neosporena, legitimna. Htjeli su punu dvoranu bez ijednog glasa koji bi rekao istinu. Htjeli su monolog. Dobili su ga unutra. Napolju su dobili historiju.
DRUGI ČIN: DJECA NA KIŠI
Mladi učesnici protesta ispred Judson University organizovan od organizacije Ja BiH nose ručno izrađene štitove u bojama Bosne i Hercegovine. Na štitu piše: “Suverena, nezavisna, demokratska, cijela, slobodna”.
Nema jače slike od ove.
 |
Dvoje djece. Ručno izrađeni štitovi u zlatnoj i plavoj boji Bosne. Bosanska zastava u pozadini. Mokra trava. April u Illinoisu. Ova djeca su bosanska, ali su i američka. Govore engleski tečno. Odrasla su ovdje ili su se rodila ovdje, u porodicama koje su žrtve etničkog čišćenja, prognani, istrijebljeni, preživjeli zloglasne logore smrti, silovanja, granatiranja, masovne grobnice. Njihovi roditelji su kupili karte. Platili su od 80 do 150 dolara po karti. Pripremili su pitanja. Htjeli su ući i govoriti. Rečeno im je: nema mjesta za vas. I tako su stajali napolju. Na kiši. Sa štitovima u bojama zastave zemlje koja im je oduzeta a koju nose u srcu.
Transparent koji ne laže
“JUDSON UNIVERSITY PRODAO JE ISUSA HRISTA SRPSKOM LOBIJU UGOSTIVŠI DVA KRIMINALCA I NEGATORA GENOCIDA: RODA BLAGOJEVICHA I MILORADA DODIKA!” — transparent Bošnjačkog bratstva preživjelih genocida na protestu, Elgin, Illinois, 30. april 2026.
Transparent koji su protesters donijeli ispred kapije Judson Universiteta nije bio diplomatski. Ali bio je tačan.
 |
Rod Blagojevich — bivši guverner Illinoisa koji je smijenjen i osuđen na 14 godina federalnog zatvora zbog korupcije uključujući pokušaj prodaje senatorskog mjesta koje je ostavio Barack Obama bio je na pozornici pored Dodika.
Razgovor je moderirao Rich Lowry, urednik konzervativnog časopisa National Review.
Sankcijama opterećeni negator genocida i federalni osuđenik za korupciju su sjedili rame zu rame.
TREĆI ČIN: Farsa koja se sama demantira
Predsjednik Judson Universiteta Gene Crume branio je odluku da se događaj održi sljedećim riječima: “Otkazivanje bi napustilo sam princip otvorenog istraživanja koji definira univerzitetsko obrazovanje.” Dodao je da Forum “ne podržava stavove govornika” i da “stvara prostor za suočavanje s kompleksnim globalnim realnostima.” Ova odbrana bi bila dostojanstvena da je bila istinita.
Ali otvorena rasprava zahtijeva otvorenu publiku. Organizatori su selektivno otkazali karte na osnovu etničke pripadnosti kupaca. To nije otvorena rasprava, to je pozorišna predstava s odabranom publikom. Suočavanje s kompleksnim globalnim realnostima zahtijeva da oni koji žive te realnosti, preživjeli genocida, njihove porodice, njihove organizacije budu u prostoriji. Oni nisu bili. Bili su napolju. Na kiši.
Nagrada nije neutralna platforma. Priznanje “Leadership and Standing Up for Democracy Award” nije akademska diskusija. To je institucionalna legitimizacija. Kada kršćanski univerzitet u Americi stavi tu nagradu u ruke čovjeka koji negira genocid, veliča ratne zločince, pravoslavnog ekstremistu, šovinistu, velikonacionalistu i separatistu koji ruši ustavni poredak države Bosne i Hercegovine, Judson University ne “stvara prostor za raspravu” on normalizira laž i indirektno opravdava zločin.
I na kraju: finansijska korist. Prihodi od događaja išli su u fondove Judson University programa. Univerzitet nije bio pasivni domaćin. Dobro je unovčio Dodikovu pojavu. To je opet koštalo građane države Bosne i Hercegovine.
Pravna dimenzija o diskriminaciji- pitanja koja moraju biti / ostavljena
Selektivno otkazivanje karata na osnovu etničke pripadnosti kupaca direktno je relevantno za:
• Illinois Human Rights Act — koji zabranjuje diskriminaciju u mjestima javnih usluga na osnovu nacionalnog porijekla i porijekla.
• Savezne propise o građanskim pravima — posebno s obzirom na federalno finansiranje koje prima većina akreditovanih institucija.
• Zakon o zaštiti potrošača — prihvatanje plaćanja za karte, a zatim selektivno otkazivanje na osnovu etničke osnove potencijalno predstavlja obmanjujuću komercijalnu praksu.
BECCNA, BANA, IGK, JaBiH i dr., imaju sve osnove za formalne pritužbe pred Odjelom za ljudska prava Illinoisa i saveznim agencijama za građanska prava.
EPILOG: Poruka koja će ostati
Ono što se desilo 30. aprila 2026. na Judson Universityju nije lokalni skandal malog kršćanskog univerziteta u Illinoisu. To je simptom opasne tendencije postepene normalizacije negiranja genocida kroz institucionalne platforme. Ne kroz otvoreno veličanje zločina, nego kroz tiho dodjeljivanje legitimiteta, nagradom ovdje, pozornicom tamo, respektabilnim moderatorom, dobro osvijetljenom salom.
Svaki put kada negator genocida dobije nagradu bez osporavanja, negiranje prestaje biti mišljenje. Postaje normalizirana laž.
Ali 30. aprila 2026. nešto se desilo što organizatori nisu predvidjeli.
Napolju su stajala djeca. Sa štitovima od kartona u bojama zlatnog ljiljana. Mokre jakne. Prkoseći kiši i nevremenu. Ta djeca su odrasla u Americi. Nemaju ličnih sjećanja na Srebrenicu. Ali nose je u imenima, u pričama roditelja, u godišnjim putovanjima na mezar, u dokumentarnim filmovima koje su gledali dok su učili kako je njihov narod pokušao biti izbrisan. I kada im je rečeno da nema mjesta za njih unutra, nisu otišli kući. Ostali su. To je poruka koja će nadživjeti sve nagrade i sva poricanja: Bosna pamti. Dijaspora ne šuti. Djeca nose sjećanja.
“Nikad više” ne smije biti samo slogan. Mora biti obaveza — prema svakom narodu, prema svakoj žrtvi, prema svakoj istini koju neko pokušava zakopati.
Za 8.307 ubijenih u Srebrenici — i za svako dijete koje danas nosi njihovo sjećanje u kiši ispred kapija koje bi trebale biti otvorene za istinu.
 |
NAPOMENA UREDNIŠTVA:
Ovaj istraživački članak zasnovan je na svjedočenjima članova bošnjačke dijaspore, objavljenim izvještajima Daily Heralde (Elgin, Illinois), zvaničnim saopćenjima Judson Universityja i World Leaders Foruma, dokumentaciji organizacija BECCNA, BANA i IGK, javnom dosijeu Milorada Dodika uključujući sudske presude i američka ministarstva finansija OFAC sankcijska rješenja, te fotografijama s protesta dostavljenim redakciji.
Zahtjevi za komentar upućeni Judson Universityju, Marku Vargasu i World Leaders Forumu u pogledu selektivnog otkazivanja karata, kriterija za nagradu i finansiranja Dodikovog učešća nisu dobili odgovor do trenutka objavljivanja.
Čitaoce koji posjeduju dokumentarne dokaze — uključujući kopije email-ova s otkazivanjem karata, potvrde o kupovini ili prepiske vezane za organizaciju događaja — pozivamo da kontaktiraju relevantne organizacije za građanska prava i istraživačke novinare putem sigurnih kanala.
