Sa izvjesnim zakašnjenjem odgledah kontroverzni film “Obraz”, reditelja Nikole Vukčevića.
Sve i da nećete morate ga pogledati. Toliko puta je repriziran na RTCG-u, pa odlučih da vidim šta je to kofinansirao naš javni servis.
Ovo je jedan od onih filmova sa teškom tematikom, koji nije tu da vas zabavi, razonodi ili jednostavno ispuni prazno vrijeme. Ovo su teme koje bi trebalo da otvaraju pitanja, iznose dileme koje se tiču svih nas. Za koje treba snage i znanja zagnati im se.
Mislim da se ovim filmom nanijela šteta pravilnom poimanju i shvatanju onoga šta je kulturološki obrazac albanskog čovjeka, kao što se svjesno ili ne, napravila ogromna šteta poimanju onoga što je kulturološki obrazac bošnjačkog čovjeka, kroz lik Pazarca u filmu. Veoma opasna predstava bošnjačkog naroda je napravljena upravo kroz lik Pazarca, koji uzgred i ne postoji u pripovjetki, na način što se prikazuje kao jedan od vođa Skenderbeg divizije, iako ova divizija nije formirana od strane bošnjačkog naroda. Neću ulaziti u sve detalje podmetanja i revizionizma, ali se ne mogu složiti niti prepoznati apsolutno ništa iz bošnjačkog kulturno istorijskog, i moralnog kodeksa sa onim kako je on predstavljen u filmu likom Bošnjaka iz Novog Pazara. Na žalost, Bošnjaci su u ovom filmu prikazani kao nosioci nasilja, uključujući svirepa ubistva, silovanja i druge zločine, čime se stvara pogrešna, jednostrana i duboko uvredljiva slika o jednom narodu. Opisani su kao pripadnici pogrešnih ideologija i divizija. Ovakve interpretacije doprinose stigmatizaciji naroda, i udaljavanju jednih od drugih. Sve skupa radi se o veoma opasanom i gnusnom pokušaju podmetanja i potiranja jednog naroda u filmu. Kazao sam, ovo nije tip lakog zabavnog filma. Kada se usudite da pravite jedan ovakav film, sa ovom tematikom morate biti u stanju da se uhvatite u koštac sa svakim detaljem ako želite da on uspije.
Mislim da i predstavljanje komunizma i partizanskog pokreta kroz sferu bezbožništva je takođe trivijalizovanje, pojednostavljivanje i relativizovanje jednog važnog antifašističkog pokreta. Ja znam da je ovakav narativ trenutno aktuelan i oportun, ali bi autor ovakvih filmova morao ozbiljnije da se bavi vrijednostima.
Film je urađen po pripovjetki “Nur Doka” Zuvdije Hodžića. Na žalost, film je do srži poništio i relativizovao poentu pripovjetke.
Znam, reći ćete umjetnička sloboda, ne mora sve da bude kao u pripovjetci, režiser ima pravo da iznese svoje viđenje i da svoj pečat temi itd itd. Da. Ima. Ali, isto tako i publika ima pravo na svoj (estetski) sud o nekom djelu, pa i o filmu.
Moj glavni sud, iako je film pun falsifikata, istorijskih, činjeničnih, kulturoloških itd. što otvara dilemu o motivu autora za ovakav revizionistički pristup, da je film potpuno promašio osnovnu poruku pripovjetke. Sad da li je to namjera ili ne ostaje da se tumači, ali rješenje koje daje film je krajnje trivijalno i daleko lošije od originala u pripovjetci Nur Doka. Ponuđeno rješenje je neutemeljeno u kulturološkom obrascu albanskog čovjeka. Poenta pripovjetke Nur Doka je u donošenju jedne duboko moralne i egzistencijalne odluke žrtvovanja života vlastitog djeteta radi spasenja obraza svoje porodice. Ovu odluku, kako to nalaže kodeks i običaji, mora da donese Glava kuće, ne dijete. Njegovo je da sluša i da bude zaštićeno, a ne da donosi odluke. Dijete, ne može odlučiti u ime Glave kuće da bude žrtva. To je duboko ukorijenjenja kulturološka crta albanskog čovjeka, posebno toga doba (drugi svjetski rat). Sve je to poništeno u filmu. Da li je u pitanju nepoznavanje ili neka druga namjera ostaje da sudimo. U svakom slučaju obraz je oduzet Nur Doki u filmu na način što mu nije dato da on odluči i donese moralnu odluku, ma koliko teška bila. Režiser je posegao za trivijalnim rješenjem i veoma diskutabilnom moralnom porukom filma. Pokušaj transponovanja lične odluke “junaka” na porodični gen ili lozu je veoma, veoma diskutabilno pitanje ako tu moralnu dilemu mora preuzeti dijete, rješavajući je tako što će sebe žrtvovati, “spašavajući” Glavu kuće kome istinski pripada pravo odluke. Transponovanjem moralne odluke, kako je dato u filmu, se uzima obraz junaku. Uzima mu se titula junaka i uzima mu se uloga “glavne uloge” u filmu. Nur Doka je ostao bez obraza u filmu.
FB:Jasmin Ćorović
