Ko ne sluša šapat, bit će prisiljen slušati udarce.
Postoje ljudi koji kroz život prolaze gledajući samo ono što je očigledno. Vide događaje, čuju riječi i nastavljaju dalje bez dubljeg promišljanja. A postoje i oni drugi, rjeđi, koji nauče primjećivati ono što se krije između stvari: ton glasa iza rečenice, znak u malom događaju i poruku u iskustvu koje većina smatra običnim.
Takva sposobnost ne dolazi odjednom niti je urođena privilegija malog broja ljudi. Ona se gradi kroz život, iskustva, padove, odgovornosti i stalno promatranje svijeta oko sebe.
Čovjek koji rano upozna rad, odgovornost i susrete s različitim ljudima često razvije posebnu vrstu budnosti. Trgovina, posao, odnosi među ljudima, uspjesi i greške – sve to postaje škola iz koje čovjek nauči da budućnost često šalje svoje znakove mnogo prije nego što se pojavi u punom obliku.
Mnoga iskustva nauče čovjeka da male stvari nisu uvijek male. Nekada jedna usputna rečenica otkrije više od dugog govora. Nekada jedan pogled ili način ponašanja otkrije pravac kojim će stvari krenuti. Ljudi uglavnom primjećuju posljedice, dok pronicljivi primijete uzroke dok su još nevidljivi drugima.
Zato su mudri ljudi oduvijek pazili na detalje. Znali su da život rijetko dolazi iznenada. Većina velikih promjena najprije se pojavi kao sitan znak koji mnogi zanemare.
Pronicljivost nije buka, niti stalno pokazivanje znanja. Ona je tiha sposobnost opažanja. To je stanje unutrašnje budnosti u kojem čovjek povezuje iskustva, razumije ponašanja ljudi i pokušava shvatiti šta stoji iza događaja.
Takva budnost posebno se razvija kod onih koji mnogo čitaju, razmišljaju i uče iz stvarnog života. Neke stvari čovjek ne pronađe direktno u knjigama, nego u trenutku kada se iskustvo spoji sa znanjem pa iz toga nastane dublje razumijevanje života.
Vremenom čovjek nauči da svaka situacija nosi neku poruku. U poslu, porodici, odnosima i svakodnevnim susretima postoje znakovi koji upozoravaju, usmjeravaju ili podučavaju. Onaj ko ih na vrijeme primijeti često se bolje pripremi za ono što dolazi.
Zato ljudi koji razmišljaju unaprijed ne žive nužno bez problema, ali ih problemi rjeđe zateknu potpuno nespremne. Oni razumiju da budućnost nije odvojena od sadašnjosti, nego da se gradi upravo iz malih današnjih odluka.
Posebno je važno razumjeti da predviđanje nije nikakva tajanstvena moć niti umišljenost da čovjek zna nevidljivo. To je sposobnost pravilnog čitanja stvarnosti, povezivanja uzroka i posljedica i razumijevanja ljudske prirode.
Takvi ljudi ne gledaju samo šta se događa, nego i zašto se događa i kamo može odvesti.
A možda je upravo to jedna od važnijih životnih mudrosti: naučiti stati, posmatrati i razumjeti prije nego što reagujemo.
Jer čovjek koji nauči da pažljivo gleda svijet oko sebe često jasnije vidi i samoga sebe.
Uzvišeni Allah kaže:
وَمَنْ يُؤْتَ الْحِكْمَةَ فَقَدْ أُوتِيَ خَيْرًا كَثِيرًا
“A onome kome je data mudrost – dato je veliko dobro.” (El-Bekare, 269)
akos.ba
