NJEGOŠ NAM JE U PRATNJI RADOVANA, RATKA I VUKA MANDUŠIĆA DOŠAO NA ČAS

A
0
0
0

Objavljeno:18. Novembra 2026.

A
154 pregleda
NJEGOŠ NAM JE U PRATNJI RADOVANA, RATKA I VUKA MANDUŠIĆA DOŠAO NA ČAS
Autor: Šemso Agović
Mjesto radnje: Rožajska gimnazija
Likovi:
Direktorica mr Sabaheta Ramović
Pedagoškinja Sanela Kalač
Profesorica srpsko-crnogorskog jezika Adela Kuč-Halilović
Poštar

Situacija: U zbornici rožajske gimnazije vlada uzbudljiva radna atmosfera: na dnevnom redu je pravljenje scenarija za najveći i najslavniji događaj u istoriji gimnazije – proslava rođendana voljenog nam pjesničine Petra II Petrovića Njegoša. Zasijedaju tri zaljubljenice u duh njegovog epohalnog djela, koje slavi polovina naše države, i po polovina država u okruženju – dakle, Gorskog vijenca, i sada imaju priliku da svoju ljubav preliju i izliju, prospu takoreći, na dolazećem kulturnom spektaklu. Riječ uzima direktorica:

Sabaheta: – Drage moje, pred nama je zadatak koji se ne događa svakog dana, pa ni svake godine. Vjerovatno do penzije nećemo imati drugu priliku za takvo nešto, zato moramo dati sve od sebe da proslava rođendana našeg najljepšeg i najvišeg pjesnika, vladike, filozofa i osvajača ženskih srca, protekne onako kako dolikuje velikanima. Ja sam na liniji našeg ministarstva koje budnim okom nadzire ovdašnju situaciju. Obećali su da će nam dostaviti napismeno direktive šta i kako da pripremimo. Rekli su da će oni odrediti i naslov naše priredbe. Ja već nekoliko noći oka nisam sklopila, a i kad bi me san za trenutak prevario, ispred mene bi se prikazao glavom i bradom on – naš velikan Njegoš. Od ushićenosti bih se odmah probudila i više san nisam mogla uhvatiti. Imate li ideju kako treba ukrasiti scenu, pokrenuti đake … Hajde, Sanela, ti počni.
Sanela: – Moja ti, ja sam zaista zatečena … Ja sam pedagogiju studirala i književnost mi je strana; jedino što znam je da je Njegoš napisao Crnogorski vijenac. Priznajem da pojma nemam šta u njemu piše …

Sabaheta, razočarano: – Aman jarabi, Sanela draga, Njegoš nije napisao Crnogorski vijenac … Kuku, lele …

Sanela: – Moja ti, onda je Srpski vijenac, halalite mi, ali moje područje je pedagogija …

Sabaheta: – Jao, jao … Srpski vijenac … Allahu dragi … U redu; ti ćeš brinuti o nastupu đaka. Odabrat ćeš one koji su najviše oduševljeni poezijom Gorskog vijenca. I zapamti bre, Sanela draga, nije ni crnogorski ni srpski, već Gorski vijenac. Gorski …

Sanela: – Halalite mi stvarno, ali od čega je vijenac Gorski vijenac? Onako, da bar osnovno znam ako me neko pita na predstavi. Od nekog cvijeća?

Sabaheta: – Aman bre, Sanela, niko te ništa neće pitat. Pobrini se o djeci. Adela, šta kažeš, koje stihove kao udarnu špicu da odaberemo?

Adela: – Što se mene tiče, za razliku od Sanele, koja me je ovdje totalno zakahrila, ja obožavam ama baš sve stihove iz Goooorskoooog – gledajući prijekorno Sanelu –, iz Gorskog vijenca. Svako Allahovo jutro, prva stvar koju uradim jeste izlazak na našu terasu sa pogledom na Hajlu i recitujem stihove o Stambolu. U tim trenucima mi se čini da je Hajla sami Lovćen, Allahu dragi. Fali još samo mauzolej na vrhu.

Sabaheta: – Tako se to radi, aferim, draga moja. Sanela, pratiš li ti ovo? – ispod oka gledajući Sanelu kaže Sabaheta, a zatim nastavi: – Adela, dušo, hajde da malo čujemo te stihove o Stambolu, ne bi li Sanela što zapamtila.
Adela se ispravi u stolici, popravi punđu, pogleda oko sebe, duboko udahne i počne zanosnim glasom:

O Stambole, zemaljsko veselje,
kupo meda, goro od šećera,
banjo slatka ljudskoga života,

đe se vile u šerbet kupaju;

o Stambole, svečeva palato,

istočniče sile i svetinje,-

Bog iz tebe samo begeniše

črez Proroka sa zemljom vladati!

Što će mene od tebe odbiti?

Sto putah sam u mojoj mladosti

iz mindera u zoru hitao

na tvoj potok bistri i čudesni,

nad kojijem ogleduješ lice

ljepše sunca, zore i mjeseca.

U nebu sam, u moru, gledao

tvoje kule i oštre munare,

s kojih su se k nebu podizali

u svanuće, u divnu tišinu,

hiljadama svešteni glasovi,

glaseć’ nebu ime svemoguće,

zemlji ime strašnoga Proroka.

U kancelariji nastaje tajac, a onda Sabaheta spontano udari snažan aplauz, koji također spontano prihvate ostale dvije. Nakon toga opet tajac.

Sanela, skrušeno: – A, đe li je taj bistri potok u kojem se Stambol ogleda, bila sam sto puta u Stambolu, ali opet bih otišla da ga vidim i da …

Sabaheta, ljutito: – I da ga slikaš za FB, je li … Sanela, razhavizaj se, pobogu drugo. Znaš li zašto smo ovdje?

U tom trenutku začuje se snažno kucanje na vratima kancelarije.

Sabaheta: – Naprijed!

U kancelariju ulazi poštar, naziva selam i Sabaheti predaje tamnožuti koverat.

Poštar: – Od ministarstva. Hitno je.

Sabaheta: – Ovo je već otvarano!

Poštar: – Allaha mi, takvog su mi predali. Znate kako to kod nas ide – svakog zanima šta drugom pišu …

Sabaheta: – I šta ovdje piše, a?

Poštar: – Ne znam, tako mi Allaha, osim što sam vidio naslov.

Sabaheta: – I šta kaže naslov?

Poštar, kao iz topa: – Njegoš nam u pratnji Karadžića, Mladića i Vuka Mandušića dolazi na čas.

Nastane tišina; Sabaheta oprezno vadi papir iz koverte i razrogačenim pogledom prelazi preko njega. U sebi nešto mrmlja, a onda diže pogled prema poštaru.

Sabaheta, ljutito: – Gubi se odavde, smlato jedna! Gubi se, kazno Božja!!!
Poštar se bez oklijevanja okrene „nalevokrug“ i nestane iz kancelarije, zalupivši vrata za sobom. U kancelariji nevjerica i razočarenje.

Sabaheta: – Vidite, niđe pečata … ovo je falsifikat … niđe traga od ministarstva …

Sanela: – Ovo je sabotaža … diverzija … pitam se ko stoji iza ovoga …

Adela: – zna se, zna … makar trojicu mogu navesti … digla se hajka, pun je krcat internet provokacijama … sve pratim … omrčiše nam najvećeg pjesnika …

Sabaheta: – Ko su, Adela draga, reci! Odmah ćemo obavijestit policiju. Jedino ona može odbraniti našeg dragog pjesnika …

Adela: – Pa, evo, nije nikakva tajna. U pitanju su Bihorci, hvala Allahu što su samo trojica: jedan književni kritičar, jedan političar i jedno vjersko lice.

Sabaheta: – Čuš, vjersko lice! A, koje vjere?

Adela: – Islamske, a koje će biti. Pravoslavci i katolici su drugo.

Sabaheta: – Reci imena!

Adela: – Znaju uh svi: Šemso Agović, Adnan Muhović i Elmaz ef. Kurtagić.

Sabaheta: – Policija, samo policija ovo mora riješiti …

Adela: – Hvala Allahu što je ova pošta bila lažna …

Sabaheta, prijekorno: – Aman, drugo, Adela draga – nemoj non-stop ‘Allaha mi, Allaha mi’, kad govorimo o Njegošu … Sramota je.

Adela: – Halali mi, draga moja, Allaha mi neću više.

Sabaheta: – Eto, tako te volim.

Adela: – Bila sam se skroz prepala kad sam čula da dolazi i Vuk Mandušić.

Sabaheta, radoznalo: – Što, jadna drugo?

Adela: – Strah me njegove trostruke kandžije, eto što …

B-Net