Sinoć sam izgubila i posljednju nadu da će se vratiti ono vrijeme u kojem je potojao rahmet među našim narodom bez obzira na nacionalnu, vjersku ili bilo koju drugu pripadnost…. Kada se dijelilo dobro i zlo i kada se držalo do tuđeg života, imetka, časti i osjećanja…
Čitajući poruku mlade djevojke iz Mostara koja mi je opisala svoje teško razočarenje, koje je doživjela od svojih nekadašnjih školskih drugova i drugarica, shvatila sam koliko je besmisleno očekivati da će se smanjiti broj maloljetnih delikvenata, maloljetnih prijestupnika i psihičkih bolesnika.
Navikla sam da mi ova mlada sestrica opisuje svoja osjećanja vezana za islamske vrijednosti, njenu želju za hidžabom i pokornosti Allahu.
Često mi je naglašavala da je njen smiraj u samoći i zikru. Opisivala je svoje strahove od okoline, ali sinoć mi je prvi put rekla da je iskušana (ja bih rekla počašćena) jednim sitnim hendikepom, odnosno ona malo hramlje. Poruka sljedećeg sadržaja me ostavila bez teksta:
„Selam Alejkum, Evo došla sam do kraja škole, sad matura, odbrala sam zelenu haljinu plus bolero da ne bude primjetno nešto. Sad sam imala iskušenje ili je to Allah htio, pošto ja mala hramljem, nije mi niko htio biti partner, ja sam to s plačom jedva podnijela. Moja razrednica se pobrinula i profesor će mi biti partner. Sada prolazim i vraćam sve godine koje sam išla s njima, mala sitnica na čovjeku, toliko čini nesto da ga izbjegavaju.
Ali eto, Halal im bilo, Allah će valjda nekada podariti hairli osobu. Ja ću vjerovat u Allaha pa će valjda se Allah smilovat nada mnom. Plakala sam i nisam mogla vjerovat da ljudi s kojim sam dijelila klupe 4 godine ne žele tako malu stvar. Zato što imam tu mahanu, nije to mahana to Allahov dar. Čim to prođe InšaAllah desit će se nesto novo InšaAllah pa nek vide da sam ja nešto drugo i da ja robujem Allahu. Preostjetljivo je bilo kad je razrednica mene pozvala u zbornicu, kad mi je rekla: “Dušo moja nemoj se sekirat naćeš ti sebi srodnu dušu jednoga dana. Kao primjer profesor je rekao da nije fizički izgled bitan, nek vide primjer u čovjeku koji je prelijep i koji se sam ponudio da mi bude partner. Nek ga Allah nagradi. Ovo je pred Kijametski dan, Allah ne gleda u naša tijela.
ZAMISLITE KADA VAM SVAKI DAN DOLAZE KOLEGE I GOVORE OVA SE NIKADA NEĆE UDAT…!“
Iako smo se toliko puta uvjerili da je rahmeta nestalo među nama… Ipak, ovo pismo me natjeralo da sjedim bespomoćno ispred monitora i samo plačem bez prestanka. Zar je moguće da nam je omladina toliko bezosjećajna? Zar je moguće da na njima takvima svijet ostaje???
Gdje su one generacije, koje su dijelile suze i sreću? Koje su imale stida i straha od Allaha?
Tebi moja mirisna ružo ponavljam, da nemaš razloga za toliki plač. Nemaš razloga mila da tuguješ, jer oni nisu vrijedni tvojih suza. Nisu vrijedni da na njih pažnju obratiš. Uprkos tome što možda naizgled, kratkotrajno, imaju kompletne organe bez vidljivih mahana, uskraćeni su za najvažnije organe koje čovjeka čine čovjekom … Oni nemaju srce niti dušu!!!
Nemoj da misliš da su sretni i zadovoljni svojim životom, inače se ne bi bavili tvojim i ne bi te tako povrjeđivali!!! To mogu samo oni koji su toliko ogorčeni svojim životom, pa ponižavajući druge misle da mogu skrenut misli i pažnju sa svog jada i čemera koji ih guši.
Habibeti moja, dobro ti je rekla razrednica, nimalo ne sumnjam da ćeš ti uskoro naći svoju srodnu dušu i možeš biti sretna i zadovoljna što unaprijed znaš da tvoj budući princ koga je Allah sačuvao samo za tebe, inša'Allah, voljet će te iskreno i čisto i biti uz tebe jer puno vrijediš, a tvoje školske drugarice nikada neće moći biti sigurne sa takvim mozgovima zbog čega je neko u njihovoj blizini i kakvu korist od njih očekuje, jer očito se ne mogu pohvaliti niti mudrošću, niti čestitošću, niti vijednostima zbog čega se uzima žena za sva vremena!!!
Ti si divan primjer kojim Allah svog iskrenog roba čuva od harama, čuva od grijeha i štiti od „pratioca“ kojim ćeš izazivati Allahovu srdžbu.
Mila moja sestro, nedaj Bože da ti izgubiš iman, izgubiš Allahovu milsot i zadovoljstvo, tek tada bi bila u velikom iskušenju. Allah ti je uzeo veoma malo da bi ti to nadoknadio i podigao te na visoke stepene. Ne očajavaj i ne pati!!! Maturska noć i nije važna u životu čestite muslimanke, jer u toj noći mnoge djevojke izgube ono što je najvrednije na ženi. Mnoge djevojke izgube stid, čast i čestitost.
Tebe tvoj Gospodar voli i štiti, čuva te od nepokornosti i propasti. Znaj da ti On nikada neće nasilje učinit i sve što ti uzme, samo je za tvoje dobro, a nadoknadit će ti višestruko.
Ja, da sam na tvom mjestu, ne bih ni otišla na tu matursku veče, jer tamo nema tvojih iskrenih prijatelja sa kojima bi se trebala oprostiti, halalit i sačuvat lijepo sjećanje. Divan je primjer tvoje razrednice i profesora, koji se pinudio da ti bude pratnja. Ali, ja bih tu noć poklonila Onome Koji te voli više nego što ti voliš sama sebe, više nego što te vole tvoji najmiliji…
Provela bih noć u razgovoru sa Voljenim Gospodarom u namazu, učenju Kur'ana i dovama, jer to je ono što si i sama rekla da te čini sretnom. Toliko si se brinula ukoliko hidžab staviš kako će reagovat tvoje školske drugarice, a vidiš koliko te zapravo vole, pa bih tu noć učinila posebnom, učinila bih te kraljicom sa krunom časti koja ti pripada. Nije tvoje mjesto među nepokornima, bezdušnima, okorjelim srcima!!!
Za kraj, voljena moja sestrice, prenosim ti poruku našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koja bi ti trebala smiriti srce i učiniti ga zahvalnim na milosti koju ti je Sveznajući ukazao:
“Ukoliko Uzvišeni Allah iz Svoje dobrote želi nekom Svom robu određeni položaj u Džennetu, a on ga ne može postići svojim djelima, tada ga iskuša u njegovom tijelu, u njegovom imetku ili djetetom, pa on bude strpljiv na svemu tome i tako zadobije položaj koji mu je Allah propisao iz Svoje dobrote.” (Ebu Davud)Nađa Dizdarević
Last Updated ( Thursday, 01 May 2014 01:13 )
Od Ebu Umame, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: ”Ko ostavi raspravu, makar bio u pravu, ja mu garantiram dvorac na perivoju Dženneta. Ko ostavi laž, čak i kada se šali, ja mu garantiram dvorac u središtu Dženneta. A ko popravi svoje ponašanje, ja mu garantiram dvorac u najvišem dijelu Dženneta”
***Od Ummu Habibe, r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Ko u noći i danu klanja dvanaest rekata (sunneta), bit će mu sagrađena kuća u Džennetu: četiri rekata prije podne-namaza i dva poslije, dva rekata poslije akšama, dva poslije jacije i dva prije sabaha.” (Muslim, br. 728, i sabirači Sunena)
***
Prenosi Aiša, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Ko popuni prazninu (u saffu), Allah mu sagradi kuću u Džennetu i podigne ga za jedan stepen.” (Vidjeti: Es-Sahiha, br. 1892.)
***
Od Ebu Muse el-Eš'arija, r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Kada robu umre dijete, Allah upita meleke: ‘Jeste li usmrtili dijete Moga roba?’ Oni odgovaraju: ‘Jesmo.’ Allah ih opet upita: ‘Jeste li uzeli plod njegovog srca?’ Meleki odgovaraju: ‘Jesmo.’ On ih opet pita: ‘Š ta je rekao Moj rob?’ Oni rekoše: ‘Zahvalio Ti je i rekao: Inna lillahi ve inna ilejhi radži'un ““ Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo.’ Na to im Allah govori: ‘Napravite Mome robu kuću u Džennetu i nazovite je kuća zahvalnosti.”’ (Tirmizi)
***
Od Osmana, r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ” Ko sagradi džamiju, želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo, Allah će mu zbog toga u Džennetu sagraditi kuću poput nje.” (Buhari, 450; Muslim, 533; i mnogi drugi.)
