Jednog dana zmija je zalutala u šupu, u kojoj je bilo mnogo alata. Dok se kretala djelom svog tijela je zakačila ručnu testeru i povrijedila se.
Kad je shvatila da se povrijedila okrenula se ka testeri i snažno je ugrizla, braneći se. Onda se ponovo povrijedila jer ju je testera još jednom isjekla.
Misleći da je testera napada i ugrožava zmija se omota oko nje te je svom snagom svog tijela stegnu kako bi je udavila kao i bilo kakvog neprijatalja koji ju je napao.
Na kraju, zmija se toliko povrijedi i isječe te umre.
Ponekad reagujemo iz bijesa. Reagujemo jer smo povrijeđeni i želimo da vratimo istom mjerom. Da i mi povrijedimo druge. Ne shvatamo, da baš kao i zmija, zlo prije svega nanosimo sebi. Trujemo svoje duše, rušimo svoje energije, kvarimo sopstvene dane.
Ne dajmo svoj mir,rahatluk,ne budimo zmija.Nasa ljutnja ce nas na kraju ubiti.Pobjedimo nas nefs,pobjedimo sebe,koracajmo dunjalukom lahka koraka i srcem koje se ne sveti.Gospodar najvise pomaze onoga kome je napravljena nepravda.Molim Gospodara da nam ojaca karaktere ,da iz srca izbaci sjeme zla,podari snagu oprosta i nagradi nagradu kako Gospodar najbolje zna.
