Razgovarao: Ezher Beganović
Hafiz Imad el-Misri je ostavio neizbrisiv trag u Bosni i Hercegovini. Hafiz Imad je kao mudžahid i pripadnik Odreda “El-Mudžahid” dao veliki doprinos odbrani BiH a kao daija je bio sebeb da mnogi Bošnjaci osjete slast islama u svom srcu. Nažalost, u oktobru 2001. godine kidnapiran je i deportiran iz BiH u Egipat gdje je kažnjen dugotrajnim zatvorom. Nakon odležanih više od osam godina zatvora hafiz Imad el-Misri je pušten na slobodu. Sve do pada Mubarakova režima Imad je strahovao za svoju slobodu. Danas, nakon sloma Mubarakovog režima, može se reći da je konačno dočekao slobodu. Ovaj intervju je ujedno prvi nastup Imada el-Misria u našim medijima nakon što je prije skoro deset godina protjeran iz BiH. Hafiz Imad je još uvijek popularan u našoj zemlji. U našoj zemlji i okruženju ima dosta onih koji još uvijek poštuju mišljenje hafiza Imada el-Misria. Sa hafizom Imadom razgovaramo o aktuelnim pitanjima iz islamskog svijeta i Bosne i Hercegovine.
Uvaženi hafize, Vi ste na svojoj koži osjetili pravu prirodu diktatorskog režima Hosnia Mubaraka. Danas je i u Egipat stigla sloboda. Možete li nam na početku ovog razgovora predstaviti trenutnu situaciju u Egiptu, odnosno koliko je i u čemu je drukčiji život u Egiptu danas u odnosu na vrijeme diktature Hosnia Mubaraka?
El-Misri: Elhamdulillahi ves-salatu ves-selamu ala Resulillahi, sallallahu alejhi ve selam. Da bih vam mogao odgovoriti na ovo pitanje, neizostavno je da kažem par riječi o prijašnjem režimu. U opciji države je bila samo jedna stranka, državna stranka i samo je ona morala uvijek pobijediti. Allah Uzvišeni samo zna koliki smo pritisak trpili tokom proteklih 30 godina trajanja spomenute vlasti. Dovoljno je da kao primjer navedem tzv. Vanredni zakon. To je zakon po kojem je policija imala pravo da uhapsi svaku osobu koju želi, bila kriva po zakonu ili ne. Takve osobe provedu niz godina u zatvoru, a vjerujte da sam iste, kad sam stigao u Egipat, tamo zatekao. A kada bi pričao o korupciji, tome se satima ne bi nazirao kraj. Šta reći drugo za taj režim već da je to bila vlast grabežljivaca, koji su pokrali sva dobra ove države. A kada je u pitanju tretman islama, s obzirom da je ovo muslimanska država, šta reći? Uzoran musliman, koji klanja pet vakata namaza, bude uhapšen i bačen u tamnice zloglasnih zatvora na dugi niz godina. Elhamdulillah, nepravda ne traje vječno. Uzvišeni Allah kaže u suri Ibrahim, 42.: A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade zalimi! Zalimi će još na dunjaluku iskusiti kaznu. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: “Grijesi za koje će Allah, subhanehu ve teala, dati još na dunjaluku kaznu, prije ahireta, su zulum i kidanje rodbinskih veza.” Svjedoci smo kraja te vlasti, narod se okrenuo protiv iste, sav njihov mulj izlazi na površinu. Sve što su radili kroz prethodnih 30 godina bilo je zapisano na papiru od njihovih ruku, i uprkos tome što su pokušali da zapale sve predmete, isti su dospjeli u ruke naroda. Sramotno. Trenutno, narod je taj koji je pravednim glasanjem uspio da poništi prijašnji zli zakon, i sada se radi na izradi novog zakona koji će biti u interesu samog naroda. Nema više onih koji su otežavali naš život, ljudi su napokon počeli disati slobodno, punim plućima. Policija po prvi put postupa ljubazno i humano prema narodu i to sve pod znakom “Policija na usluzi narodu”. Naši poznati alimi napokon su ponovo ugledali svjetlo dana, počeli su se uspinjati stepenicama minbera.Oni su ti koji vode narod. Islam je ponovo zasijao gradovima Egipta.
U svijetu je aktuelna rasprava o tome hoće li, kako se to kaže, egipatski islamisti, a tu se prije svega misli na “Muslimansku braću”, zavladati Egiptom. Kakve su Vaše procjene po ovom pitanju?
El-Misri: “Muslimanska braća”, to je pokret, kao što se zna, osnovan u Egiptu a osnivač mu je šejh Hasan el-Bena, Allah mu se smilovao. Mogu reći da je njihov pokret bio izvor za ostale islamske džemate u svijetu. To su hairli braća. Puno su pomogli islam i muslimane. Unazad nekoliko godina, njihov glavni cilj je da uspostave islamsku vlast kroz državne institucije, poput sindikata, stranaka, asocijacije univerziteta i parlamenta. Njihov trud po prvi put je ugledao tračak svjetlosti. Međutim, tu ima nešto jako bitno. Narod je još uvijek oprezan prema istom pokretu i to iz razloga što je prijašnja vlast dobro ocrnila “Muslimansku braću” i to tako što su svojim propagandnim sistemima raširili laži tipa: “Pazite! Ukoliko taj pokret dođe na vlast odsijecat će vam ruke, pokrit će sve žene, pobubijat će manjinski narod Kopte itd.” E sad, da li će “Muslimanska braća” uspjeti doći na vlast, o tome je još rano govoriti.
Uvaženi šejh, Vi ste 2001. godine kidnapirani ispred sarajevskog zatvora i deportirani iz Bosne i Hercegovine u Egipat. Možete li nam malo podrobnije opisati kako se to desilo, ko vas je kidnapirao i kako ste prebačeni i dočekani u Egiptu?
El-Misri: Dobro se sjećam tog kobnog 5.oktobra 2001.godine. Nakon dva i pol mjeseca mog ležanja u sarajevskom Centralnom zatvoru, pod sumnjom da nosim identitet druge osobe, dobio sam oslobađajuće pismo. Čudno, petak i poslije radnog vremena. Doveden sam pred izlazna vrata zatvora. Tu me je čekao moj branitelj gosp. Mustafa Bračković, koji je naravno dobio isto pismo, pod namjerom da zajedno napustimo zgradu zatvora. Na izlazu, osim mog branitelja, dočekala me je i grupa lica u civilnim odijelima. Par njih su me zgrabili, jedan od istih mi je stavio lisice na ruke, povukli su me prema izlazu, a moj branitelj je povikao: “Kuda s njime, pa on je sada slobodan čovjek, kršite zakon.” Odgovora nije bilo. Ubacili su me u kombi, koji je bio ispred zgrade i odvezli su me u mjesto, kako sam čuo dok su pričali između sebe, “Dom policije”. Kad smo stigli u isti, moje ruke su lisicama zavezali za radijator. Nisam mogao da normalno stojim, a niti da sjednem. Čitavu noć i sljedeće jutro sam bio svezan za taj radijator. Nisam dobio niti hranu niti vodu. Oko podne mi je prišao jedan u civilki, tresao se, rekao mi je: “Potpiši ovo”! Na papiru je pisalo da mi je državljanstvo oduzeto. Nisam potpisao, ali sam napisao na istom papiru “treba mi moj advokat”. Nakon par sati, došao je jedan policajac, noseći u ruci crnu masku i traku. Razumio sam šta slijedi. Izručenje. Upitao sam ga: “Može li jedna usluga, želim da poselamim moju ženu i djecu, jer ne znam hoću li ih više ikada vidjeti.” Rekao je: “Ne mogu”, zaplakao je i nastavio: “Izvini, naređeno mi je da ti stavim masku i traku”. Rekao sam: “Izvrši svoje naređenje, samo nemoj zaboraviti ovaj dan, šta si uradio.” Rekao mi je: “Neću, Boga mi, zaboraviti”! Poslije toga su me odvezli do aerodroma. Ukrcali su me u avion. Otad počinje sljedeća epizoda mog dugogodišnjeg iskušenja. Nove dvije maske na moje lice, na ruke lisice, i kaiš kojim sam svezan čvrsto za stolicu. I poletjeli smo. U toku dugog puta družio sam se sa Allahovom Knjigom. Sletjeli smo u Kairo. Pri izlazu iz aviona, naravno, imaju stepenice. Niz te stepenice nisam sišao hodajući, nego nakon što sam dobio udarac nogom u leđa, skotrljao sam se niz iste. Čim sam dotakao zemlju, počeo sam dobivati udarce ni sam ne znam koliko i od koliko ljudi. Mučenje se nastavilo sve dok nisam stigao do neke zgrade. Tu počinje nova epizoda, dvije ruke, iza leđa, povezane sa jednom nogom lancem i nastavak mučenja al’ ovaj put na jednoj nozi. Rekoh sam sebi šta sam učinio da Lagumdžija tako postupi sa mnom a i taj Bešić Muhamed.Čini mi se da bi sa mnom i četnici bolje postupili. To su uvodne epizode. Na takvom stanju sam bio još narednih pet mjeseci. Tih pet mjeseci nek’ čekaju vrijeme kad će se o njima pričati, inšallah. Zlatko Lagumdžija je ucvilio mnoga dječija srca i dao “dobru” nagradu za Arape, koji su dostojanstveno branili njega i njegov narod.
Molimo vas da nam kažete šta ste sve doživjeli u egipatskom zatvoru i kako i kada se završila ta zatvorska kazna?
El-Misri: Poslije petomjesečnog mučenja uslijedilo je suđenje. Naravno, presuda je već bila spremna i prije nego što sam izašao pred sud. To vam je kao predstava u pozorištu. Odglumi se kao da postoji u stvarnosti sud i pravda, ljudi se okupe u sudnici, presuda bude izrečena, a ti nemaš pravo šta da kažeš. Presuda je glasila “10 godina robije”. Odveden sam u najgori zatvor Egipta, ali uprkos tome u najbolje društvo. Pitate se koje društvo? Društvo iskrenih Allahovih robova koji su na sličan ili isti način kao i ja osuđeni. Tu su bili više od 8 godina, daleko od svojih najmilijih, daleko od bilo kakve vijesti o njima, ma šta reći drugo nego daleko od zbivanja na zemlji. Kad sam stigao među njih to je bilo kao pravo veselje, makar djelimično su mogli čuti šta se dešava na zemlji. Tu počinje sljedeća epizoda moga života. Nemoguće je kroz par redova reći i opisati šta sam sve doživio za osam godina moje robije. Ipak ne mogu da vas ostavim a da vam ne kažem barem nešto od toga šta sam doživio u podzemnim tamnicama. Boravak u ćeliji 180 sa 130cm, nema kreveta, nema hrane, nema vode, nema wc. Imamo dvije kante, jednu za vodu a drugu za druge potrebe. Mnogo vlage u vazduhu, temperatura zraka ljeti bude oko 50 stepeni, raznoraznih insekata, pa do gmizavaca, guštera, čak i zmija, pa do glodara koji su ponekad grickali naše meso. Ponekad sam tu malenu ćeliju dijelio sa još dvojicom zarobljenika. Možete li zamisliti dugogodišnji život u takvim uvjetima. Mnogi nisu preživjeli. Oboljeli su od raznih bolesti. Sjećam se kada je jedan brat Hasan lupao na vrata svoje zaključane ćelije prije sabah-namaza, dozivao je brata koji je bio u ćeliji do njegove. Rekao mu je probudi ostalu braću. Braća su se probudila i prislonila svoje glave uz vrata svojih ćelija da čuju šta im ima Hasan reći. Hasan je rekao sljedeće: “Braćo, vi ste na pravom putu, budite saburli i čvrsti, nemojte popustiti nimalo, evo trenutno su kod mene došla braća koja su mi pomogla da uzmem abdest”. Ne znamo jesu li to bili meleci, s obzirom da je Hasan kao i ostali boravio sam u ćeliji. Ujutro smo osvanuli, a već je bio na drugom svijetu. O mučenjima koje smo doživili da vam ne govorim. Elhamdulillah, bol je prošla, a nagradu očekujemo od Allaha Plemenitog. Nisam spomenuo da sam 2002. godine uložio žalbu na nepravednu optužbu. Žalba mi je usvojena tek 2009. u januaru. Nakon sedam godina odgovoreno je na moju žalbu. Odgovor je glasio “hitna sloboda”, a i ta hitna sloboda je uslijedila tek nakon šest mjeseci.
Kao što smo rekli, vi ste 2001.godine kidnapirani ispred sarajevskog zatvora i deportirani u Egipat gdje ste doživjeli sva ta iskušenja. Kakvo, nakon svega, danas imate mišljenje o Bosancima i imate li namjeru ponovo posjetiti našu zemlju ili možda živjeti u Bosni i Hercegovini?
El-Misri: Nakon svega što sam doživio volim Bosance još više. Možda vam je čudno ovo što kažem, ali to je istina . Jedan pjesnik je rekao: “Allah da nagradi iskušenje jer pokazalo mi je ko mi je prijatelj, a ko nije”. U toku mog iskušenja, a i dan-danas, moji Bosanci su uvijek uz mene, uz moju porodicu. Moram da spomenem jednu Bosanku, a to je moja hairli supruga Ajla. Kad sam dobio presudu od 10 godina, bio sam ubijeđen da će trajati više od toga, ponudio sam mojoj Ajli da izabere između dvoga, ili da me čeka ili ono drugo. Dobio sam čvrsti odgovor: “Naš put na dunjaluku je težak, a lijep li je sabur, a nagrada nas čeka, inšallah. Uz tebe sam moj hairli mužu do kraja”. Subhanallah, ne mogu a da ne spomenem brata koji je došao da posjeti moju porodicu, donio je igračku za mog sina i rekao: “Ovo je od tvog babe”. Sličnih primjera je dosta. Istina, ima Bosanaca koji su uzrok mog dugogodišnjeg iskušenja, ali to je manjina od manjine. Ne bi bilo pošteno da na osnovu te manjine donosim sud za većinu. Što se tiče posjete ili povratka u Bosnu i Hercegovinu, pa to je moja država, država moje supruge, djece, moje hairli braće i sestara.
Na kraju, želite li uputiti neku posebnu poruku svojim prijateljima i poznanicima u BiH?
El-Misri: Oporučujem vam pokornost Allahu, s.v.t., jer u pokornosti Njemu Uzvišenom je spas. Trudite se da koristite islamu i muslimanima, budite kao lijep miris, koji kad pomirišeš ugodan je i lijep, njegov trag ostaje i na tebi i na onome ko ga pomiriše. Bilježe Buharija i Muslim od Ebu Musaa el-Ešarije od Allahovog Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: “Primjer hairli druga je kao primjer onoga koji nosi lijep miris, ili ćeš od njega pomirisati lijep miris ili ćeš kupiti isti od njega”. Također, čuvajte bratstvo i jedinstvo, pogotovo u ovom sadašnjem vremenu kada ummet prolazi kroz težak period. Zatim, prema ljudima budite blagi i lijepi i lijepo govorite o islamu, cilj neka vam bude uputa ljudi. Nemojte malaksati ako ne vidite plodove vaše da’ve, jer uputa je od Allaha. I zapamtite, budite pozivači, a ne sudije. I još, učite od iskusnih ljudi njihove pouke i poruke kroz život, na taj način ćete povećati vaše iskustvo i skratiti trud, zamor i vrijeme, jer život je jedan, nećemo živjeti dva puta, jednom da bi isprobali, a drugi put da bi ispravili. Na kraju, neka vaša zauzetost bude briga o vama samima, nemojte istraživati mahane drugih.
Tekfirovci su kao bakterije
Bošnjački narod je ovih dana izložen žestokim napadima sa svih strana. Jedinstvo našeg naroda je ozbiljno dovedeno u pitanje. Nažalost, tom razbijanju jedinstva našeg naroda doprinose i pojedinci iz reda našeg naroda koji slijede tekfirsku ideologiju i oštro pozivaju na rušenje Islamske zajednice u BiH. Kako komentirate pojavu tekfira u BiH i kako da se ta pošast iskorijeni sa naših prostora?
El-Misri: Taj pokret (tekfir) datira od davnina. Smatram ih kao bakterije koje su uvijek prisutne, iskorijenit se ne mogu. Tekfir i haridžije su kao jedna valuta, kovanica, sa dva lica. Poslanik, s.a.v.s., nas je obavijestio da haridžije neće biti samo u jednom vremenskom periodu. Rekao je Poslanik: “Pojavit će se skupina od ljudi, bit će hafizi Kur’ana, ali Kur’an neće dopirati dalje od njihovih grla, pa će nestati”. Rekao je Ibn Omer: “Čuo sam Posalnika da je rekao: ‘Dvadeset puta će se takva skupina pojavljivati, sve dok se ne pojavi sa njima Dedžal’.” Kako ih razotkriti.
1. Trebate pisati letke ili skripte u kojima ćete objasniti njihove pokvarene ideje i pobiti ih sa ispravnim dokazima iz Kur’ana i Sunneta. To će biti mač sa dvije korisne oštrice i to: jedna oštrica će biti kao vakcina i štit onim muslimanima koji nisu podlegli toj pokvarenoj ideji a druga će biti uputa onima koji su podlegli nesvjesno toj ideji, a ustvari većina sljedbenika tog pokreta su upravo ovaj drugi dio.
2. Nemojte niukom slučaju da raspravljate direktno sa njihovim vođama, jer ne zaslužuju da ih na taj način popularizirate. I još nešto, oni su prave varalice, znam ih vrlo dobro još od 1987. godine, pa putem rasprave sa istima bojim se da svojim prevarama i lažima ne uvuku u taj pokret nove nevine duše. Ne mogu a da ne spomenem da sam po deportaciji u Egipat, a nakon što sam dospio u zloglasni zatvor, sreo jednu grupu tekfirovaca, s kojom sam bio primoran da boravim. Ne znate koliko je bilo rasprave, prepirke, jer oni ne znaju ništa drugo do raspravljati i podizati glasove, ali, uz Allahovu pomoć, mnogi su shvatili da u sebi imaju pokvarene ideje. Vratili su se ispravnom putu. Jedan od njih nakon njegove upute lično mi je priznao da je u toku njegove zablude usnio Poslanika koji je bio okrenut leđima prema njemu.
3. Uputite dove za njih, jer vjerujte većina njih nije ni svjesna u šta su se upleli. Znam, kod mnogih njihova srca su čista i žedna za istinom, vole islam, žele da ga prakticiraju, a u isto vrijeme sredina oko njih je puna neznanja, zablude, smutnje, razvrata, pa gledajući tu okolinu, njihov entuzijazam naraste, žele da se približe Allahu bilo kako samo da Allah bude njima zadovoljan, i tada te varalice iskoriste njihov polet i uvuku ih u taj pokret.
Niko nema pravo da pravi probleme Islamskoj zajednici u BiH
Među Bošnjacima danas postoje pojedinci koji agresivno zagovaraju otvaranje posebnih mesdžida i odvajanje od Islamske zajednice u BiH. Kako komentirate ovakve pojave?
El-Misri: Žao mi je mnogo zagovarača tih ideja. Njima nedostaje šerijatskog znanja, iskustva, poznavanja trenutnog političkog stanja. Činjenica je da Islamska zajednica ima slabosti, ali nemojte zaboraviti da je Islamska zajednica najzaslužnija za očuvanje islama na vašim prostorima u doba komunizma, kada mnogi od vas nisu možda bili ni rođeni. Niko nema opravdanja da pravi probleme Islamskoj zajednici. Dok sam bio sa vama u Bosni i Hercegovini imao sam vrlo lijep i korektan odnos sa istom, i vjerujte pomogli su nam mnogo po pitanju širenja da’ve. Moj savjet je da se lijepo treba odnositi prema Islamskoj zajednici. Oni koji zagovaraju otvaranja posebnih mesdžida ne trebaju to da rade jer će tako samo zbuniti bošnjački narod i na taj način će učiniti da narod pomisli da su oni rušitelji islama. Bilježi Buhari od Ibn Mesuda: “Pričajte ljudima ono što oni mogu razumjeti, zar želite da ljudi odbiju ono što je od Allaha i Poslanika”.
Saff br. 290.
