Kada su haridžije čule da Ebu Hanife nikoga ko obavlja namaz muslimana ne proglašava nevjernikom – bez obzira na grijeh koji čini – došlo ih je oko sedamdeset sa isukanim sabljama i rekli mu: “Neprijatelju i šejtane ovog ummeta, postavit ćemo ti dva pitanja. Ako na njih odgovoriš spasio si se, a ako ne odgovoriš, ubit ćemo te!”
Ebu Hanife im reče: “Pitajte!”
Njihovo prvo pitanje:
“Ljudi nose dvije umrle osobe; čovjeka koji je pio alkohol i umro u pijanom stanju, i ženu koja je zatrudnjela u bludnoj vezi i umrla je prije nego se pokajala. Jesu li oni vjernici ili nisu?”
– Ebu Hanife ih upita: “Jesu li oni bili Židovi?”
– “Nisu”, rekoše.
– “A jesu li bili kršćani?” “Nisu.”
– “A jesu li bili vatropoklonici?” “Nisu.”
– “A koje su onda vjere bili?”
– “Pripadali su vjeri koja svjedoči da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik”, odgovoriše.
Ebu Hanife dalje upita: „A taj šehadet, da li je on trećina vjerovanja, četvrtina ili petina?“
Oni rekoše: „Iman se ne može cijepati na trećinu, četvrtinu niti na petinu“:
Ebu Hanife upita: „A koliko je taj šehadet od vjere?“
Oni su rekli: „Kompletno vjerovanje“.
Ebu Hanife reče: Pa kakve svrhe ima vaše pitanje o tim ljudima, kada ste sami potvrdili da su bili vjernici??“
Njihovo drugo pitanje:
„Jesu li oni džennetlije ili džehennemlije?”
Ebu Hanife reče: “Ako već tražite, reći ću vam ono što su rekli:
a. Ibrahim, a.s.: “Ko me bude slijedio on je moj, a ko mi bude nepokoran, pa Ti zaista oprastaš i Milostiv si.”
b. Isaa, a.s.: “Ako ih kazniš robovi su Tvoji, a ako im oprostiš pa Ti si uistinu Silan i Mudar.”
c. i Nuh, a.s.; „… oni rekoše; “Kako da te poslušamo, kad te najniži sloj ljudi slijedi?” pa im je on odgovorio: „Ne znam je šta oni rade” – reče on – svi će pred Gospodarom mojim, da znate, račun polagati, a ja vjernike neću otjerati“.
Oni pobacaše sablje i rekoše: „Odričemo se svake ideje koju smo zagovarali i Allahu se vraćamo, slijedeći tebe. Izašli su iz džamije, napustili haridžije i vratli se vjerovanju ehli-s-sunneta.
