Koliko samo ljudi živi u stalnoj brizi zbog opskrbe, iako je Allah Uzvišeni ovo pitanje u Svojoj Knjizi objasnio potpuno jasno
Koliko samo ljudi živi u stalnoj brizi zbog opskrbe, iako je Allah Uzvišeni ovo pitanje u Svojoj Knjizi objasnio potpuno jasno!
Jedna od stvari koja čovjeka najviše opterećuje u životu jeste strah za nafaku. Boji se budućnosti, boji se siromaštva, boji se oskudice i neprestano razmišlja kako će doći do novca, kako će riješiti svoje potrebe i kako će zaštititi sebe i svoju porodicu od neimaštine. U toj silnoj brizi često zaboravlja veliku istinu koja bi, kada bi se čvrsto nastanila u njegovom srcu, promijenila sve: Allah je Opskrbitelj, i Onaj koji je stvorio sva stvorenja nije ih prepustio samima sebi, nije ih zaboravio niti je njihov život ostavio bez plana i milosti.
Kada Kur’an govori o opskrbi, ne ostavlja srce u prostoru nagađanja i pretpostavki, nego ga uvodi u prostor sigurnog uvjerenja. Allah Uzvišeni kaže:
„A koliko ima životinja koje ne sakupljaju hranu sebi, Allah ih hrani, a i vas! On sve čuje i sve zna.“ (El-Ankebut, 60)
Razmisli o ovom veličanstvenom govoru. Milijarde stvorenja, pa čak i ona koja samo Allah može izbrojati: životinje, insekti, ptice, ribe i stvorenja koja poznajemo i koja ne poznajemo, Allah opskrbljuje. Stvorenja u dubinama mora, u tminama zemlje, na mjestima do kojih ljudska noga nikada nije kročila. Ipak, Allah ih nije zaboravio, nije ih prepustio i nije ih zanemario ni za tren.
Ako Allah opskrbljuje sva ta stvorenja, kako bi zaboravio čovjeka koji Mu podigne ruke i kaže: „Gospodaru moj, opskrbi me“?
Kako očaj može pronaći put do srca vjernika kada mu njegov Gospodar jasno poručuje: „, „Allah ih hrani, a i vas.“
Ovaj ajet sam po sebi dovoljan je da obnovi uvjerenje u srcu. Allah nije rekao: možda ih opskrbljuje, niti: opskrbljuje neke od njih. Rekao je odlučno i bez ikakve sumnje: „Allah ih hrani, a i vas.“
Zatim dolazi drugi ajet koji ovu istinu dodatno učvršćuje:
„I nema ni jedne životinje na Zemlji, a da nije na Allahu opskrba njena…“ (Hud, 6)
Kako je samo veličanstven ovaj kur’anski izraz! Opskrba ovdje nije spomenuta kao mogućnost, nego kao Allahovo obećanje i Njegova milost prema stvorenjima. Iako je Allah neovisan o svim robovima, On ih umiruje ovom istinom: nema stvorenja koje hoda Zemljom, a da Allah nije preuzeo brigu o njegovoj opskrbi.
Ovdje treba zastati. Mnogi misle da garancija opskrbe znači da čovjek ne treba raditi, truditi se ili koristiti sredstva. To nije ispravno razumijevanje. Allah je odredio opskrbu, ali je odredio i puteve kojima se do nje dolazi. Odredio je trud, rad, učenje, kretanje i vrata kroz koja dolazi dobro. Međutim, iznad svih tih uzroka ostaje velika istina: uzroci sami po sebi ne djeluju, a opskrba ne dolazi samo ljudskom snagom, nego prije svega Allahovom odredbom.
Kada bi čovjek razmislio o sebi, to bi jasno vidio. Dok je bio zametak u majčinoj utrobi, ko ga je opskrbljivao? Ko mu je donosio hranu kroz tmine maternice? Ko ga je čuvao, razvijao i davao mu sve što mu je bilo potrebno dok nije mogao ništa učiniti za sebe?
Zar nije Allah? Ako ga Allah nije zaboravio tada, kako bi ga zaboravio danas kada Mu se obraća dovom, nada Mu se i oslanja na Njega? Zato ova istina mora biti duboko usađena u srce: Ako te je Allah stvorio, neće te zaboraviti.
Briga za opskrbu nije uvijek povezana s nedostatkom novca. Nekada je imaju bogati jednako kao i siromašni. Koliko je samo ljudi koji posjeduju mnogo, a ipak ne mogu spavati od straha za budućnost! Koliko je onih koji imaju dovoljno imetka, a nemaju smiraj u srcu!
To pokazuje da problem često nije u nedostatku imetka nego u slabom uvjerenju u Opskrbitelja.
Jer ono što zaista otklanja brigu nije samo mnogo novca, nego čvrsto vjerovanje u riječi:
„opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!.“ (Ez-Zarijat, 58)
Kur’an nam također otvara veliko poglavlje u razumijevanju uzroka opskrbe. Mnogi misle da je opskrba vezana samo za rad, iako je rad važan uzrok. Ali postoje i drugi uzroci koje ljudi često zanemaruju: dova, bogobojaznost, strpljenje, namaz, dobra djela i pouzdanje u ono što je kod Allaha.
Zato je Poslanik, s.a.vs., upućivao zabrinute i zadužene ljude na dovu, jer je dova jedan od najjačih uzroka olakšanja i opskrbe.
Allah kaže: „Pozovite Me, Ja ću vam se odazvati.“ (Gafir, 60)
Također, bogobojaznost je jedno od najvećih vrata opskrbe. Uzvišeni kaže:
„A onome ko se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada.“ (Et-Talak, 2–3)
Ovo je jedan od ajeta koji najviše ulijeva nadu u srce vjernika. Čovjek ponekad misli da opskrba može doći samo putem koji poznaje ili koji je sam isplanirao. Allah ga uči da opskrba može doći odakle se najmanje nada, iz pravca koji mu nikada nije pao na pamet.
Tu se pokazuje pravo značenje imana: vjerovati da riznice opskrbe nisu u rukama ljudi nego u Allahovim rukama, i da On može otvoriti vrata u trenutku koji On odredi i na način koji On odabere.
Zato Uzvišeni kaže: „a na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava.“ (Ez-Zarijat, 22)
Ovaj ajet potresa srce. Kao da Allah govori čovjeku: Ne veži svoje srce samo za zemaljske uzroke. Ne misli da ljudi posjeduju tvoju nafaku. Tvoja opskrba je kod Allaha, a On je taj koji je dovodi do tebe kako želi.
Jedna od najljepših kur’anskih veza jeste veza između namaza i opskrbe.
Allah kaže:
„Naredi čeljadi svojoj da molitvu obavljaju i istraj u tome! Mi ne tražimo od tebe da se sam hraniš, Mi ćemo te hraniti! A samo one koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili čeka lijep svršetak.“ (Ta-Ha, 132)
Zašto se opskrba spominje odmah nakon naredbe o namazu?
Zato što Allah želi da nas nauči da opskrba nije odvojena od ibadeta i da je jedan od najvećih uzroka otvaranja vrata dobra upravo održavanje veze sa Gospodarom.
Namaz nije samo ibadet za Ahiret. On je i uzrok smirenosti, bereketa i olakšanja na ovom svijetu.
Zato Allah kaže: „Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, teško, osim poslušnima.“ (El-Bekare, 45)
Kada te pritisnu brige, kada te obuzme strah za opskrbu, nemoj se prepustiti šejtanu i njegovim došaptavanjima. Okreni se namazu, traži pomoć kroz strpljenje i popravi stanje svoga srca.
Jer šejtan želi da te uvjeri da je sve u rukama ljudi, tržišta, okolnosti i računa. A istina je da je Allah Opskrbitelj, Upravitelj i Onaj koji otvara vrata kada želi.
Najjasniji odgovor na cijelo pitanje opskrbe nalazimo u riječima Uzvišenog:
„Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju. Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da Me hrane, opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!“ (Ez-Zarijat, 56–58)
Ovi ajeti vraćaju čovjeka na njegovo pravo mjesto.
Nismo stvoreni da cijeli život provedemo progoneći dunjaluk. Nismo stvoreni da dan i noć nosimo brigu o opskrbi. Nismo stvoreni da zbog straha od sutrašnjice zaboravimo Ahiret.
Stvoreni smo da robujemo Allahu, a On je preuzeo brigu o opskrbi, odredio uzroke i dao svakome ono što mu je propisao.
Zato liječenje brige za opskrbu počinje ispravnim razumijevanjem:
Spoznaj ko je Er-Rezzak – Opskrbitelj.
Posao nije opskrbitelj.
Trgovina nije opskrbitelj.
Ljudi nisu opskrbitelji.
Sve su to samo sredstva.
Opskrbitelj je Allah.
Kada se ovo značenje učvrsti u srcu, smanjuje se briga, nestaje veliki dio straha i čovjek nalazi unutrašnji mir.
Zato, kad god te pritisnu brige, ponavljaj sa uvjerenjem: „Zaista je Allah Opskrbitelj, Posjednik snage i moći.“
Na kraju, najljepša istina jeste da Allahova opskrba nije samo dunjalučka. Postoji opskrba koja je veća, plemenitija i trajnija: blizina Allahu, iman, ustrajnost u pokornosti i Njegovo zadovoljstvo.
Zato Uzvišeni kaže: „…ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna.“ (Ta-Ha, 131)
Kako je lijepo od Allaha tražiti i opskrbu ovog i opskrbu budućeg svijeta, živjeti smiren i uvjeren da te Gospodar neće zaboraviti, neće napustiti i neće ostaviti ako Mu iskreno vjeruješ i na Njega se oslanjaš.
Molimo Allaha da naša srca ispuni čvrstim uvjerenjem u Njega, povjerenjem u Njegovu milost i lijepim mišljenjem o Njegovoj plemenitosti, te da nam podari halal, lijepu i blagoslovljenu opskrbu, a prije svega opskrbu blizinom Njemu, postojanošću u pokornosti i Njegovim zadovoljstvom.
Izvor: kaheel7.com
Prijevod i obrada: akos.ba
