Posljednji ispraćaj za Šaćira-ef. Smailovića VIDEO

A
0
0
0

Objavljeno:16. Aprila 2021.

A
11868 pregleda
Posljednji ispraćaj za Šaćira-ef. Smailovića VIDEO

Na gradskog mezarju Vlakovo u Sarajevu obavljena je dženaza namaz i ukop hadži Šaćira-ef. Smaiovića, 3. ramazana 1442./15. aprila 2021. godine. Dugogodišnjeg imama u Podgorici, Bijelom Polju i Bukovici ispratili su brojni džematlije, prijatelji, rodbina i kolege.

Dženazu namaz predvodio je Nezim-ef. Halilović Muderris, koji se nakon ukopa obratio prisutnima i zatražio halala za merhuma u ime porodice.

Kur’anske odlomke i sure iznad kabura su, između ostalih, učili kurra hafiz dr. Hafiz Šošić, imam Ahmed Serdarević, kurra hfz. Sadik Ammar Ebu Humejd, nekadašnji imam u Bijelom Polju Salem-ef. Halilović, prof. Edin Smajić, a dovu je proučio hfz. Husein Sharqawi. 

“Ovaj merhum hadži Šaćir-ef. je cijeli svoj život proveo na Allahovom putu padajući Gospodaru svjetova na sedždu, i bio je od onih koji su u teško vrijeme komunizma bio na važnim funkcijama kao imam, u Bukovici, u Bijelom Polju. Nije bilo nimalo lahko od 1980. do 2004. godine biti glavni imam u Podgorici, kada su se dešavale teške stvari – genocid u Bosni i Hercegovini i kada su mnogi Bošnjaci tražili utočište u Crnoj Gori”, kazao je Muderris.

“Uvijek je bio nasmijan, prepoznatljiv sa svojom bijelom bradom, i uvijek je imao tople riječi za svakog. Svjedočim da je više volio džamiju od svoje vlastite kuće. Trudio se da sve namaze, dok je mogao, odbavlja u džamiji. Allahova je volja da preseli na početku mjeseca ramazana.” Ostatak govora šejha Muderrisa pogledajte u videu ispod.

Penzionisan u Podgorici

Šaćir Smailović, rođen je 1937. godine u selu Bojke kod Ulcinja. Osnovno obrazovanje stekao je u rodnom mjestu. Školovanje je nastavio u „Alaudin“ Medresi u Prištini, a diplomirao je u „Gazi Husrev-begovoj“ Medresi u Sarajevu.

Prvo zaposljenje dobio je u Bukovici kod Pljevalja. U tom džematu radio je od 1960. do 1967. godine kada je premješten za imama džamije u Bijelom Polju, na kojoj dužnosti ostaje do 1980. godine. Iste godine premješten je za imama „Starodoganjske“ (Skender-čauševe) džamije u Podgorici, u kojoj je radio do svoje penzije.

U toku službovanja u Bijelom Polju obavljao je dužnost vjersko-prosvetnog referenta i sekretara Odbora.Vanredno je studirao na Pedagoškoj akademiji u Đakovici, na grupi istorija i geografija i diplomirao 1977. godine. U više mandata bio je član najviših organa Islamske zajednice u Crnoj Gori, član Starješinstva, Sabora, u dva mandata, sekretar Udruženja ilmije CG i član Sabora Islamske zajednice u bivšoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, a uoči rata u BiH bio je izabran za člana Rijaseta Islamske zajednice u SFRJ. Preveo je sa bosanskog na albanski jezik knjige “Priprema za dan povratka“ i „ Islamska ličnost u svijetlu Kurana“ i “Svećenikov put u islam” Hadž je obavio 4 puta. Nakon penzionisanja napušta Podgoricu i odlazi u Sarajevo gdje provodi posljednje dane svoga bogatog života.