Zamislite neku javnu ličnost iz BiH da negdje objavi kako u Jasenovcu ljudi nisu ubijani, nego su tu bili dobrovoljno, kako nisu izgladnjivani nego su bili ‘prirodno mršavi’.
Piše: Dragan Bursać
Vijest glasi da je nedavno gostujući u Banjaluci na tribini “Hoće li biti Trećeg svjetskog rata?“, Milomir Marić negirao postojanje logora u Prijedoru, tvrdeći da bodljikava žica nije bila u njihovom krugu.
Tokom tribine pokreta “Odbrana Srpske“ on je rekao i da je cijeli svijet obišla fotografija Fikreta Alića, “čovjeka koji stoji iza žice, koji je izgladnio“.
Prije nego uđemo u meritum stvari, red je postaviti jedno tehničko pitanje državnim organima, države Bosne i Hercegovine: ko je pustio trovača, ratnog huškača i medijskog zlotvora Marića u Bosnu i Hercegovinu? Da li je to Ministarstvo bezbjednosti na čijem čelu je (uhapšeni) Nenad Nešić, ili je samoinicijativno to uradila Granična policija BiH, ili je, što je najvjerovatnije, Milomir Marić poslušnik Mire Marković i zločinca Slobodana Miloševića, a danas telal Aleksandra Vučića, ušao i izašao iz BiH – kao slobodan čovjek?
To što se sprda sa žrtvama zločina i genocida, baš tako – sprda se, to što umanjuje i negira zločine, a žrtve ili zaobilazi ili od njih, češće, pravi predmete bizarne i banalne pljuvačine, čini se da nikome ne smeta. Niti u Srbiji, a bogme niti u Bosni i Hercegovini.
Geneza jedne nekažnjene, zle laži
Vratimo se sad tri godine unazad, u 2021. godinu.
U emisiji „Dobro jutro, Srbijo“, na Happy TV, u februaru te godine, notorni Milomir Marić je rekao da je u vrijeme rata u Bosni i Hercegovini i otkrivanja logora u okolini Prijedora cjelokupna svjetska propaganda htjela da dokaže kako su se „pojavili nacisti novog doba i to su Srbi“.
Naravno, ponovio je Marić tada narativ koji je koristio dok je bio Miloševićeva medijska pudlica da su “svi drugi krivi osim Srba“, pa je nastavio o logorima na prijedorskoj opštini.
„To (Trnopolje) je bio otvoren logor. Oni su mogli da izađu iz tog logora kad hoće. To je bio neki sabirni logor, da se sklone da ih neko ne ubije”, nastavio je Marić.
„I oni su njega (Fikreta Alića) posle nahranili, odveli su onog mršavog, prikazivali su ga u cirkusu po Evropi, eto to je njihova propaganda“, ključno je umovao Marić.
Logoraš Fikret Alić je tada zgrožen oštro reagovao na ove nebulozne tvrdnje.
„Ako su bili logori otvorenog tipa, ne znam zašto poslije tih logora postoje masovne grobnice i toliko ubijenih logoraša po logorima […] Nisam cirkusant, ja sam obični čovjek kao i svi građani – kad se posiječemo, i ja i ti, isto nas boli“, kazao je Alić.
Tužba i kafkijanski proces
Tada su Fikret Alić, Satko Mujagić i Udruženje logoraša iz Kozarca podnijeli tužbu Upravnom sudu u Beogradu protiv Regulatornog tijela za elektronske medije (REM), koje u Srbiji kontroliše televizijske programe. Prethodno je REM, na žalost očekivano, obustavio postupak protiv privatne televizije „Happy“, koja u Srbiji ima nacionalnu frekvenciju.
Upitan kakva su mu očekivanja od suda u Beogradu, Alić je tada za RSE odgovorio: „Ako su imalo ljudi, ko što bi trebali biti ljudi, pravda bi trebala pobijediti i konačno da se prestane pljuvati po običnim ljudima“.
I šta se desilo u međuvremenu?
Članica REM-a je, nakon tri mjeseca od podnošenja prijave, potvrdila da su obustavili postupak, odnosno odbacili prijavu protiv „Happy TV“ koju su podnijeli bivši logoraši iz Prijedora, da bi Upravni sud Republike Srbije zaključio da REM nije imao pravo da obustavi postupak u kome je morao obezbijediti i učešće prijavitelja, te da će REM ponovo odlučivati o ovoj prijavi.
I šta? Jedno veliko – ništa. Pravda nije pobijedila, a čovjeka ni za lijeka.
U međuvremenu, Milomir Marić nastavlja da truje i laže na sva zvona, pa je tako u okviru svoje nastrane kampanje nesmetano i nekažnjeno nedavno posjetio Banjaluku, koja je (još uvijek) u Bosni i Hercegovini.
I gdje je stao sa lažima prije tri godine u beogradskom studiju, nastavio je prije neki dan na banjalučkoj tribini.
“Taj fotograf našao je jednog neuhranjenog mršavog čovjeka i slikao sliku koja će obeležiti našu historiju. Mi ne možemo izaći iz te priče. Posle su ga ugojili, vodili i prikazivali u cirkusu u Amsterdamu i Briselu, kao mečka kada igra. Ja sam to pričao na TV-u, mene je nazvao Fikret i tužio me sudu da sam se poigravao sa žrtvama iz logora smrti, kako su oni rekli”, ispričao je Marić hladnokrvno tokom nastupa.
Dakle ni 50 kilometara od Tomašice, najveće masovne grobnice nakon Drugog svjetskog rata, ni 50 kilometara od Keraterma, Omarske i Trnopolja, 32 godine nakon onoga što je bio početak genocida i sistematskog istrijebljena Bošnjaka u Bosni i Hercegovini od strane velikosrpske ratne mašinerije, upravo Goebbels te mašinerije, Milomir Marić potpuno bezbrižno i sociopatski hladno jednog od logoraša poredi sa medvjedom. Zastrašujuće!
Mrtva usta ne govore
Podsjetiću da je presudama Tribunala u Hagu utvrđeno da je najmanje 11.000 ljudi zatočeno u raznim zatočeničkim centrima u Prijedoru i okolini. Samo kroz logor Keraterm je prošlo više hiljada zatočenika, uglavnom Bošnjaka i Hrvata. U jednom periodu istovremeno je bilo zatočeno do 1.500 ljudi.
Srpske snage su ubile najmanje 190 muškaraca (Bošnjaka) u prostoriji 3 u Keratermu, 24. i 25. jula 1992. ili približno tih datuma. I to nisu nekakvi provizorni podaci, nego puste činjenice utvrđene i u presudama Radovanu Karadžiću, bivšem predsjedniku RS-a i Ratku Mladiću, nekadašnjem komandantu Glavnog štaba Vojske RS-a, osuđenima na doživotne kazne zatvora.
Podataka o strahotama o prijedorskim logorima smrti je toliko da bi i jedna hrestomatija bila premala, ali haj”mo obrnuti stvar.
Zamislite neku javnu ličnost iz Bosne I Hercegovine, bilo koju, da negdje javno objavi kako u ustaškom sistemu logora smrti u Jasenovcu ljudi nisu ubijani, nego su tu bili dobrovoljno, kako nisu izgladnjivani nego su bili “prirodno mršavi“, kako nije bilo ograde, nego je to bio logor otvorenog tipa i kako su, na koncu, logoraši vodani “kao medvjedi“? Je l’ možete zamisliti takvu pokvarenost, bedastoću, onostrani bezobrazluk i nakaradnost? Naravno da ne možete i to ne bi ustvrdilo niti jedno ljudsko biće.
E, a sad zamislite da se takav nečovjek mirno šetka, ne samo po Bosni i Hercegovini, nego i da pravi tribine po Srbiji ili entitetu Republika Srpska na kojima se sprda sa žrtvama jasenovačkog genocida? Tek to ne možete zamisliti.
E, vidite, u uncu to radi Milomir Marić u svojim morbidnim performansima sa bošnjačkim žrtvama zločina i genocida.
Nije (sve) do Marića
Ipak, da se na koncu vratimo na početak. Nije (sve) do bizarnog i banalnog Marića. Kao što rekoh, taj čovjek, taj nečovjek bolje je kazati, nekažnjeno može gdje hoće i nekažnjeno može kad hoće izlijevati otrov i laži. Sistem? Pravna država? Zakon o zabrani negiranja zločina i genocida i veličanja ratnih zločinaca, koji postoji i koji je na snazi? SIPA? MUP? Međunarodna zajednica? Niko ništa?
I onda se čudimo pošto u odsustvu pravne države oni koji su smišljali laži o samogranatiranju Sarajlija ili Bišćana, sad – ne sad nego godinama – pričaju o logorašima prijedorskim kao o “prirodno pothranjenim medvjedima“. Malo je i do nas, preciznije do naših mehanizama i poluga vlasti koje personifikovane u stranačkim aparatčicima ne rade ništa i ne petljaju se u svoj posao.
I zato, kad vidite Marića kako se sprda sa logorašima i žrtvama zločina (a na žalost hoće) prvo se sjetite ko nam je na čelu policije i zašto je Mariću dopušteno da na zemlji natopljenoj krvlju nevinih ismijava te ljude.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
