Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista
Kao etnički Crnogorac i čovjek koji duboko vjeruje u ljepotu različitosti, želim da vam se obratim
iskreno i od srca. Danas slavite Dan albanske zastave, dan ponosa, śećanja i dan koji nosi u sebi
snagu naroda koji je kroz vijekove znao da čuva svoje ime, svoj maternji jezik i svoje dostojanstvo.
Istovremeno, 28. novembar je i Dan državnosti Albanije veliki datum kada je Ismail Ćemali 1912.godine u Valoni podigao zastavu i proglasio nezavisnost, obilježivši istorijski trenutak koji je trajno
oblikovao identitet i put albanskog naroda. Ovaj 28. novembar je živa linija istorije, trenutak koji se
neprestano vraća kao podśetnik na hrabrost, odlučnost i vjekovnu težnju za slobodom.
Albanci u Crnoj Gori, na Kosovu, u Albaniji i širom svijeta dostojanstveno čuvaju svoj jezik, kulturu i
identitet, ostavljajući trag koji govori o postojanosti i duboko istkanoj svijesti o pripadnosti. A nama
u Crnoj Gori vaše prijateljstvo i snaga su istinski dar – dar koji oplemenjuje naš prostor, prožima
našu kulturu i obogaćuje naš zajednički život, dodajući mu nijanse različitosti i snagu multikulturne
stvarnosti koju zajedno gradimo, stvarajući ambijent međusobnog poštovanja koji je oduvijek bio
ponos naših predaka.
Vijekovima smo dijelili planine, puteve, običaje, radosti i nevolje. Na tim putanjama ostajale su
priče koje su stasavale sa našim predanjima, priče o komšijskom odnosu koji je znao da bude čvršći
od mnogih pisanih zakona. U tim vjekovima dijelili smo i ono najvažnije povjerenje, riječ data
bratu, (BESU) poštovanje koje se gradi snagom povjerenja i traje kroz stoljeća. Zato su Albanci,
kao vrijedni i plemeniti dio zajedničkog mozaika i naše zajedničke arabeske, oduvijek bili važan
stub preplitanja u Crnoj Gori, dio prožimanjai duhovnog i intelektualnog dio koji govori o
složenosti, ali i harmoniji života na ovim prostorima.
Albanski nacionalni pjesnik Naim Frašeri (1846–1900) zapisao je stih koji nosi snagu čitavog
naroda: „Ti Shqipëri, më jep nder, më jep emrin Shqipëtar“ „Ti, Albanijo, daješ mi čast, daješ mi
ime Albanac.” U ovoj jednoj misli staje ponos, odanost i ljubav prema domovini, misao u kojoj
odjekuje istorija jednog naroda koji je znao da brani svoje ime i svoj obraz. Mi koji volimo Crnu
Goru dobro razumijemo taj ośećaj, jer svaki narod koji poštuje sebe zna poštovati i druge, a u toj
razmjeni poštovanja rađaju se najdublje veze koje narodi mogu da dijele.
Crnogorci i Albanci dijele duh planina i mora, čast, riječ, gostoprimstvo, odanost i način borbe za
ono što je sveto. U vašoj upornosti vidimo sebe, u vašoj kulturi prepoznajemo plemenitost, u vašoj
zastavi čitamo poruke koje su i nama bliske. Zato je vaša zastava, simbol snažnog naroda, i za nas
znak poštovanja, znak koji govori o postojanosti, čestistoti ośećanja i neraskidivoj vezi čovjeka sa
svojim korijenima. Dragi prijatelji i draga braćo Albanci, neka vaša zastava i ubuduće vas vodi
snagom predaka, mudrostim pjesnika i ljubavlju prema oslobođenju duše i imena, neka vam donosi
mir u domu, radost u srcu i ponos koji će i dalje da traje.
Vjerujem da budućnost odnosa Crnogoraca i Albanaca leži u obrazovanju, kulturi i
međusobnome razumijevanju. Naša đeca treba da rastu u svijetu u kojem su različitosti
bogatstvo, a saradnja snaga, u svijetu đe se drugi posmatra kao vrijednost, kao prilika da
rastemo i približimo se jedni drugima. U njima vidimo nastavak našeg zajedničkog puta, puta
koji se gradi na povjerenju, dostojanstvu i želji da zajedno stvaramo ljepšu i plemenitiju
budućnost a time ljepšu i bogatiju Crnu Goru svih nas.
Od srca vam želim Srećan Dan albanske zastave! A na vašem maternjem jeziku: Gëzuar
Ditën e Flamurit Kombëtar!
