Piše: Dragan Bursać, kolumnista CdM-a
“Dobro jutro Kolumbo! Vučići izgleda finansirali litije u Crnoj Gori! Šest godina trebalo je da Sky prepiske potvrde ono što su neki slavili kao “borbu protiv korupcije”. I sad se neko čudi što su Vučić i njegovi srbijanski protivnici bili na istoj strani. Pa gospodo, kad je velikosrpska politika prema susjedima u pitanju, to je UVIJEK jedna strana!”
Vučić finansirao litije odjekuje regionom! Ko bi se toga sjetio?
Pa valjda svako normalan ko je 2020. godine imao funkcionalan mozak i makar površno poznavao političku situaciju u srpskom svetu.
I da se razumijemo, sadržaj Sky prepiski tek treba dobiti odgovarajući pravosudni epilog. Prema onome što je objavila Istraga.ba, Dejan Grgić je u komunikaciji s Filipom Koraćem tvrdio da je Danilu Vučiću predao novac namijenjen finansiranju Srba i Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, protiv tadašnje vlasti Mila Đukanovića. Riječ je o ozbiljnim navodima koji zahtijevaju istragu, utvrđivanje porijekla novca i odgovornosti svih uključenih.
Ali politička suština čitave priče daleko je starija od ovih prepiski.
Jer mene, da vam pravo kažem, Aleksandar Vučić i njegova politička familija fasciniraju mnogo manje od čitave armije regionalnih političkih naivčina, korisnih i beskorisnih idiota, profesionalnih demokrata na baterije, građanskih čistunaca, salonskih pripejd lijevih revolucionara i dežurnih NGO “boraca protiv korupcije” koji su nam od 2020. godine do danas solili pamet i objašnjavali kako se u Crnoj Gori odvija “veličanstvena demokratska revolucija” sve nošena “rekama slobode i demokratije”.
Sjećate li se tog zanosa?
Sjećate li se tih intelektualnih akrobacija kojima su se litije predstavljale kao spontani izraz narodnog nezadovoljstva, kao emancipatorski pokret, kao konačni obračun s korupcijom i autoritarizmom?
Sjećate li se kako je svaka kritika političkog djelovanja Srpske pravoslavne crkve proglašavana napadom na vjerske slobode, dok su velikosrpski nacionalizam i njegove ambicije uredno pakovani u celofan demokratskih, pa još građanskih promjena?
E, pa čestitam!
Šest godina kasnije dobili ste priliku da ponovo otkrivate toplu vodu, samo što vam je ovog puta temperatura vode stigla iz Sky aplikacije.
Kad četnička kontrarevolucija obuče demokratsko odijelo
A suština je bila vidljiva od samog početka. Zapravo, niko je i nije krio.
Litije su bile politička inscenacija predstavljena kao spontani narodni bunt. Ubrzo nakon toga su postale masovni politički instrument u kojem je Srpska pravoslavna crkva preuzela ulogu političkog organizatora, nacionalnog mobilizatora i svojevrsnog nadstranačkog štaba.
Iza ikona, krstova i crkvenih barjaka odvijala se temeljita politička reorganizacija građanske Crne Gore, uz snažnu podršku velikosrpskih nacionalističkih struktura, medijskih centara i političkih interesa iz Srbije i resto sroskog sveta.
Čitava ta operacija imala je svoju ideološku infrastrukturu, svoje političke izvršioce, svoje medijske propagandiste i svoju jasno prepoznatljivu ambiciju.
Crna Gora trebalo je da bude vraćena u orbitu srpskog nacionalnog projekta kao “drugo oko u glavi” srBstva. Za početak.
A za potrebe međunarodne i regionalne javnosti, sve je predstavljeno kao borba za demokratiju.
Kakva podla podvala!
Zamislite politički pokret u kojem sveštenstvo predvodi proteste, nacionalistička simbolika dominira javnim prostorom, mitologija kosovskog zavjeta određuje politički horizont, a čitava gomila regionalnih komentatora u tome prepoznaje građansku emancipaciju. I da, od Đokovića juniora i seniora, preko beogradskih kvazidemokrata do regionalne skrajnute ljevice tu su bili svi.
Pa to je kao da vam neko organizuje skup pod zastavama četničkog pokreta, a vi oduševljeno pišete izvještaj o renesansi liberalizma.
I onda se još ljutite kada vam neko kaže šta gledate. Bio je to jedan od prvih randesa neočetnika i neopartizana pod geslom “pomoz’ Bog drugovi i drugarice!”
Demokratski zanesenjaci i njihove svete zablude
Posebno je zanimljiva uloga onih koji su se predstavljali kao građanska, liberalna i progresivna alternativa Vučiću prije svega.
Godinama su nam objašnjavali kako je Milo Đukanović autoritarni vladar, kako je korupcija razorila crnogorske institucije i kako svaka promjena vlasti predstavlja civilizacijski iskorak. Korupcija Đukanovićevog sistema bila je stvaran politički problem. Njegova dugogodišnja vlast zaslužuje ozbiljnu kritiku, kao i svaka vlast koja decenijama koncentrira moć.
Ali od te činjenice do proglašavanja kleronacionalističke neočetničke mobilizacije demokratskom revolucijom vodi put popločan političkom glupošću, oportunizmom i, kod nekih, sasvim svjesnim ideološkim i lukrativnim kalkulacijama.
Jer ako vam se politički program svodi na rušenje jednog autoritarnog sistema uz pomoć organizacije koja svoju političku legitimaciju crpi iz srednjovjekovnih mitova, nacionalnog ekskluzivizma i crkvene hijerarhije, onda ste unaprijed pristali na vrlo neobičnu definiciju slobode.
I upravo se to dogodilo Crnoj Gori.
Građanska država, sa svim svojim manama i protivrječnostima, postala je poligon za političko djelovanje snaga koje su njenu samostalnost i nacionalni identitet decenijama dovodile u pitanje.
A naši regionalni demokratski eksperti bili su toliko zauzeti slavljenjem pada Đukanovića da su previdjeli kakav politički svijet dolazi na njegovo mjesto.
Ili su, što je još zanimljivije, vrlo dobro su znali šta rade i to ih je radovalo.
Vučić, crkva i regionalna proizvodnja svetosti
Zato su objavljene Sky prepiske politički, pa ako hoćete i civilizacijski značajne.
Ako se navodi o predaji novca Danilu Vučiću potvrde, otvorit će se ozbiljna pitanja o finansiranju političkih i crkvenih aktivnosti u susjednoj državi, mogućem uplivu kriminalnih mreža i ulozi ljudi bliskih samom vrhu srbijanske vlasti. Što bi se reklo, klasični pokušaj, uspješan, državnog udara.
Ali čak i prije eventualnog sudskog epiloga, čitava priča otvara pitanje koje je regionalna javnost godinama uporno zaobilazila.
Kako je moguće da su politički interesi Beograda, djelovanje SPC-a i velikosrpska nacionalistička mobilizacija u Crnoj Gori tako uspješno prodavani kao spontana građanska pobuna?
Kako je moguće da su ljudi koji inače prepoznaju autoritarizam na kilometar udaljenosti odjednom izgubili politički vid čim su se pojavile mantije i crkvena zvona?
Kako je moguće da su isti oni koji se kunu u sekularizam, građansko društvo i evropske vrijednosti, EU, oduševljeno pozdravljali politički pokret čija je centralna institucija bila crkva?
Odgovor je, bojim se, prilično jednostavan.
Dobar dio regionalne javnosti ima vrlo selektivan odnos prema nacionalizmu.
Kada nacionalizam dolazi s “pogrešne” političke adrese, odmah se prepoznaje kao prijetnja demokratiji. Kada dolazi umotan u mantiju, uz odgovarajuću medijsku podršku i obećanje promjene vlasti, dobija status autentičnog narodnog pokreta.
I tako četnička kontrarevolucija postaje “demokratska tranzicija”.
A politička restauracija velikosrpskog utjecaja dobija naziv oslobođenja.
Šest godina zakašnjenja
Danas, kada se pojavljuju prepiske koje otvaraju pitanje finansijskih tokova iza litija, mnogi će vjerovatno ponovo odigrati svoju omiljenu ulogu iznenađenih posmatrača ili ćutologa na baterije.
Pitat će se odakle Vučići u toj priči, otkud kriminalni milje u blizini crkvenih aktivnosti, kako su se to vjera, politika i novac našli u istom političkom aranžmanu.
Kao da su posljednjih šest godina proveli na Marsu, uz povremene ekskurzije na Jupiter.
A čitava regionalna istorija velikosrpskog nacionalizma, od devedesetih do danas, svjedoči o dubokoj povezanosti političke moći, nacionalističke propagande, crkvenog autoriteta i različitih finansijskih interesa.
Crna Gora je na koncu avgusta 2020. postala pozornica na kojoj je ta stara predstava dobila novo ruho, modernu propagandu i izuzetno uspješnu marketinšku kampanju.
Sada se otvaraju pitanja o računima za tu predstavu.
I zato je najveća ironija čitave priče sadržana u činjenici da nam za prepoznavanje političke prirode litija nikada nisu bile potrebne Sky prepiske. Odista!
Bile su dovoljne njihove poruke, politički ciljevi, ideološki simboli i posljedice.
Sky prepiske mogu pomoći da se utvrdi ko je kome davao novac, koliko i za čije potrebe.
A za razumijevanje onoga što se dogodilo Crnoj Gori bilo je dovoljno gledati otvorenih očiju.
Zato bih svim onim naknadno prosvijetljenim demokratama, koji tek sada otkrivaju političku pozadinu litija, uputio jednu sasvim prijateljsku čestitku.
Dobro jutro, gospodo!
Čestitam vam šestu godišnjicu političkog sna.
Dok ste vi u četničkoj kontrarevoluciji tražili demokratiju, ona je uredno završavala svoj posao.
A sada, kada su se pojavili i mogući računi, slobodno nastavite da se čudite. Čuđenje vam je, očigledno, najrazvijenija politička disciplina.
A litije? Litije, vidite, nisu mogle besplatno.
Neko će pitati, čekaj, pa to znači da su na istoj strani bili i Vučić i oni koji su se u Srbiji borili protiv njega. A ja kažem, kada je srpska vanjska politika u pitanju, uvijek je to ista strana.
CDM
