Međutim, jedne januarske večeri, dok sam gledala neke dokumentarce na YouTubeu, prikazao mi se link videa sa islamskom tematikom. Pošto sam radoznala osoba, interesovalo me je šta se to govori u tom videu. Bilo je to predavanje mr. Elvedina Pezića o islamskoj omladini. Gledala sam pažljivo video i osjećala se kao da se meni obraća. U tom trenutku osjećala sam se potpuno čudno, nešto što se ne može riječima opisati…
Ovo pismo pišem na Dan nezavisnosti BiH, na dan kada naša prelijepa država i ja zajedno slavimo Dan nezavisnosti i povratka. Dan nezavisnosti je i za mene jer sam od tog dana postala nezavisna od stvorenja, a postala ovisna o Stvoritelju.
A dan povratka, jer je naša država tog dana vratila svoju nezavisnost, a ja se vratila svome Gospodaru. Iako sam i kao djevojčica išla u mekteb, ipak nikad nisam primjenjivala u praksi sve ono što sam tamo naučila. Moja porodica nije u vjeri i jednostavno nisam imala nikakvu naviku da bih trebala obavljati namaz. Jesam postila ramazan, međutim, i to je bilo onako više rutinski nego iskreno.
Inače su me uvijek smatrali inteligentnom osobom jer sam još kao djevojčica imala zrelija razmišljanja od svojih vršnjaka. Moj život bio je standardni kao i u svih ostalih u mom okruženju, bila sam tinejdžerica koja je voljela izlaziti i družiti se. Međutim, jedne januarske večeri, dok sam gledala neke dokumentarce na YouTubeu, prikazao mi se link videa sa islamskom tematikom. Pošto sam radoznala osoba, interesovalo me je šta se to govori u tom videu. Bilo je to predavanje mr. Elvedina Pezića o islamskoj omladini. Gledala sam pažljivo video i osjećala se kao da se meni obraća. U tom trenutku osjećala sam se potpuno čudno, nešto što se ne može riječima opisati.
I ostalih dana kad god bih na YouTubeu gledala vedeo zapise, obavezno se našao i jedan sa islamskom tematikom. I tako jednu večer pogledala sam video o namazu i odlučila u sebi da ću probati jedan dan klanjati da vidim kakav je to poseban osjećaj o kojem svi govore. Odlučila sam da taj dan bude 1. 3. Ujutro sam ustala sa nekom dozom uzbuđenja i klanjala sabah-namaz. Osjetila sam neki mir u sebi koji odavno nije bio prisutan. Nastavila sam i ostale namaze tog dana klanjati i odlučila da od tog dana počnem redovno klanjati. Prije toga priča o hidžabu činila mi se nemogućom i imala sam u planu da se nekad u budućnosti pokrijem (kad ostarim i sl.).
Međutim, nakon mjesec dana redovnog namaza i odlaska na islamska predavanja, u meni se probudila želja da počnem što više iščitavati o islamu. Kako sam više čitala, javljala mi se veća želja za napredovanjem u vjeri. I nakon tri mjeseca odlučim staviti hidžab. Iako sam imala negodovanja u porodici i okolini, bila sam čvrsta u svojoj odluci. I tako je došao i taj dan. Elhamdulillah, pokrila sam se i tek sam se tad osjećala ispunjenom i pronašla drugu polovinu sebe koja nikad nije bila ispunjena.
***
Ono što želim na kraju ovog teksta poručiti svim mladim osobama koje još uvijek razmišljaju da li da počnu klanjati ili ne, djevojkama koje razmišljaju da li staviti hidžab ili ne:
Sestro, brate, krenite Pravim putem jer ćete tek onda pronaći sebe, više vam neće biti važno šta ljudi oko vas pričaju, kako vas gledaju… Nećete imati potrebe za dokazivanjem nikome jer ćete biti svjesni da je Allah taj koji sve čuje i sve zna, tako da vam je bitno Njegovo zadovoljstvo. Pronaći ćete svoj mir, imat ćete volju za životom. Vaši ciljevi više neće biti prolazni, nego ćete svoja sva djela usmjeriti ka postizanju Allahovog zadovoljstva.
Nema veze kakvi ste sada, kako se oblačite, s kim se družite i gdje izlazite… Allahu će biti drago kad se pokajete i vratite Njemu i kad se odreknete tih prolaznih užitaka. Neko ko nije prošao doba neznanja nije svjestan koji je naš džihad odreći se nekih navika, osobina i osoba, ali, elhamdulillah, imat ćemo nagradu kod našeg Gospodara za to.
Brate, ako sad sjediš i čitaš ovaj tekst, probudi se i učini tevbu i vrati se svom Gospodaru, bez obzira kakvi su grijesi iza tebe, znaj da će ti Gospodar sve oprostiti kad prvi put staneš na namaz.
Sestro koja čitaš ovaj tekst, ako si neprikladno obučena, našminkana, znaj da sam bila u istom stanju kao i ti kad sam pogledala prvi video koji me je vratio Gospodaru. Skini to sa sebe, okupaj se i klanjaj svoj prvi namaz i pronađi onu istinsku sebe i ne budi više rob ljudima samo sa jednim ciljem – da im se svidiš, jer oni su kao i ti, samo prolazni ljudi na ovom svijetu. Pokaj se, sestro, i trudi se da tvoj Gospodar bude zadovoljan tobom.
Da vam Allah ukabuli vaše pokajanje, da nam se svima smiluje i učini nas Svojim bliskim i najdražim robovima i da zaslužimo da gledamo Njegovo lice i budemo u društvu najboljih pripadnika ove divne vjere! Amin!
Tekst poslala sestra A. D.
NUM
