“Kurban se nekada smatrao nečim, da ne kažem pretešku riječ, svetim. Naši stari gledali su da se postupa po šerijatskim pravilima ili po tradicijskim pravilima na našim terenima. Normalno je bilo da se zna gdje je mjesto za klanje, gdje će se zakopati iznutrica, da ne može životinja doći da je raznosi. Na to mjesto stavljao se poveći kamen i time obilježavalo da se ne gazi i da životinje ne raskopavaju. Obično se na našim selima to radilo ispod nekog drveta, neke voćke koja je bila namijenjena za kurbane.”
Izumiru stari bošnjački i albanski običaji vezani za klanje kurbana. Primjetno je to posljednjih godina. Istina, uvode se neki novi običaji, ljudi se prilagođavaju novim okolnostima, što je i očekivano i normalno. Međutim, počesto imamo pojave koje i nisu baš normalne. Dešava se zadnjih godina da vas, kada prođete pored kontejnera za smeće u vrijeme Kurban-bajrama, zapahne smrad životinjskih ostataka. Nesavjesni ljudi počesto bacaju ostatke kurbana u kontejnere, kožice ne ostavljaju na predviđena mjesta, bacaju životinjske iznutrice i ostali klaonički otpad. To je ružno i ne bi se smjelo događati.
S hadžijom Ramizom Mešom iz Fojnice, koji se bavi uzgojem ovaca, prodajom i klanjem kurbana, razgovarali smo o ovdašnjoj tradiciji klanja kurbana. Za kurban se, zapravo, ne može ni reći da je tradicija, jer to je vjerski propis koji je jasno definiran, ali s vremenom su se ustalili neki običaji koji su oblikovali naš odnos prema kurbanu. No hadžija Meša konstatira da se naša lijepa tradicija, očito, gubi.
