Piše: mr. Hrustan Noćić
Rekao je jedan arapski pjesnik:
“Došli smo bez ičega,
svađamo se oko svega,
otići ćemo bez ičega,
a odgovarat ćemo za sve.”
U ovim snažnim riječima krije se duboka istina o čovjeku, društvu i vremenu u kojem živimo. Koliko god čovjek imao vlasti, funkcije, novca ili utjecaja, na kraju odlazi samo sa svojim djelima. Ni političke fotelje, ni titule, ni stranačke pozicije neće ostati vječne. Ostat će samo trag koji smo ostavili iza sebe — jesmo li gradili ili rušili, spajali ili dijelili, pomagali ili odmagali vlastitom narodu.
Nažalost, danas među Bošnjacima prečesto gledamo upravo ono o čemu pjesnik govori — “svađamo se oko svega”. Ne svađaju se samo različite političke stranke, nego čak i ljudi koji pripadaju istoj političkoj opciji, istoj ideji i istoj odgovornosti prema narodu. Umjesto zajedničke borbe za bolji život građana, svjedočimo ličnim sukobima, sujetama, podjelama i nadmetanjima za funkcije.
Dok narod očekuje jedinstvo, politička scena često nudi razdor.
A Bosna i Hercegovina nema vremena za beskrajne sukobe među onima koji bi trebali biti njeni čuvari. Bošnjaci posebno ne smiju zaboraviti koliko nas je kroz historiju koštalo nejedinstvo. Svaka podjela među nama slabi i narod i državu. Dok se mi iscrpljujemo u međusobnim sukobima, drugi jačaju svoje pozicije, planiraju dugoročno i bore se za svoje interese.
Zato je krajnje vrijeme da shvatimo jednu veliku istinu: nijedna politička funkcija nije vrijednija od domovine. Nijedna sujeta nije važnija od budućnosti naše djece. Nijedna stranačka pobjeda nema smisla ako narod gubi vjeru, ako mladi odlaze i ako društvo tone u beznađe.
Naša djeca ne zaslužuju da odrastaju uz mržnju, podjele i svakodnevne političke obračune. Ona zaslužuju državu u kojoj će ostajati, raditi, školovati se i graditi svoju budućnost. Zaslužuju društvo u kojem će znanje biti važnije od podobnosti, poštenje važnije od interesa, a zajedništvo važnije od ličnih ambicija.
Bošnjaci su opstajali onda kada su bili jedinstveni, kada su znali stati jedni uz druge i kada su interese naroda stavljali ispred vlastitih interesa. Danas nam više nego ikada treba mudrost, smirenost i svijest da najveća opasnost nije drugačije mišljenje, nego mržnja koja nas dijeli i udaljava jedne od drugih.
Jer na kraju, svi ćemo otići bez ičega.
I neće nas pitati koliko smo funkcija imali, koliko smo političkih protivnika pobijedili ili koliko smo puta nekoga ponizili. Pitat će nas jesmo li čuvali emanet naroda, jesmo li branili istinu, jesmo li gradili zajedništvo i jesmo li ostavili svojoj djeci društvo dostojno čovjeka.
Zato danas Bošnjaci moraju izabrati: hoćemo li nastaviti da se svađamo oko svega ili ćemo se ujediniti oko onoga što nam je svima sveto — naše domovine, naše djece i naše budućnosti.
Saff.ba
