Nedavno sam na vašoj stranici čitao tekst “Da li je dozvoljeno prodavati hatme?”, pa mi je, između ostalog, posebnu pažnju privukao žalostan detalj na slici koja slijedi uz ovaj tekst, a to je cijena pojedinih učenja sura koje se prakticiraju učiti nad kaburom umrlih. O ovome sam čitao i slušao ranije, ali nedavno smo imali smrtni slučaj u familiji i po prvi put sam lično mogao gledati kako pojedine efendije učestvuju u nečasnom poslu naplaćivanja učenja Kur’ana za umrle…Naime, noć prije same dženaze nekoliko članova iz moje familije i ja susreli smo se sa dvojicom imama da se dogovorimo o pojedinostima u vezi dženaze. Jedan efendija obavlja dužnost imama u našem mjestu (inače je iz drugog dijela BiH), a drugi je imam rodom iz našeg mjesta, ali živi u jednoj zapadnoevropskoj državi gdje je imam u jednom bošnjačkom džematu. Započeli smo razgovor i kada smo se dotakli učenja Kur’ana nad kaburom, imam koji živi u zapadnoevropskoj zemlji reče da ljudi koji obično uče Kur’an (kratke sure) nad kaburom na drugim dženazama, to rade neispravno, tj. ne izgovaraju ajete i harfove ispravno te predloži da to oni ne rade na ovoj dženazi, već je predložio da to preuzme mjesni imam i da pozovu jednog njegovog prijatelja imama, iz obližnjeg grada, i da onda njih trojica to urade.Međutim, napomenuo je da je tom imamu neko, na jednoj drugoj dženazi u kovertu, za uslugu učenja Kur’ana nad kaburom, stavio samo 5 KM, i da je sramota da se dâ tako malo novca. Moji upitaše koliko treba da se stavi i on reče da ljudi obično stave po 50 KM, tako da treba pripremiti tri koverte po 50 KM. Pošto sam, prije toga, čitao i slušao da je haram da se uči Kur’an mrtvima za novac, sjedio sam tu i razmišljao: “Subhanallah, vidi kako varaju narod i na ovako ružan način izvlače im, da ne kažem kradu, novac. Uzimaju ljudima novac za nešto što je haram da se radi u našoj vjeri, a oni su predstavnici islama na našem području.”Pokušao sam utjecati da se uopće ne uči nad kaburom, međutim, imam reče da to svi tako rade, osim “oni tamo”, misleći time na “vehabije” i da bi drugi ljudi pričali o tome ako bismo mi odbili da se to radi. Pošto moji nisu skoro nikako u vjeri, imam ih ubijedi da se to uradi po okončanju samog ukopa, a pogotovo se pobojaše da narod neće početi pričati da nismo htjeli platiti imamima. Poslije toga dođe na red razgovor o učenju i pravljenju tevhida i sedmine, međutim, ja sam se umiješao i rekao da ćemo mi udijeliti novac siromašnim za dušu našeg umrlog i da će od toga, inšallah, imati veće koristi. Moji upitaše imame da li se to može uraditi i oni potvrdiše da se to može uraditi, ali imam iz zapadnoevropske zemlje opet pokuša igrati na kartu da se može desiti da ljudi počnu pričati kako nismo napravili tevhid svom umrlom (za koji, koliko sam shvatio, treba platiti 300 KM), ali sam insistirao na tome da ćemo mi radije uplatiti sadaku i moji me u tome podržaše.Poslije dženaze upitao sam brata da li su dali kovertu sa novcem i imamu koji živi u zapadnoj Evropi i vozi takvo auto u kojem se ni najbogatiji arapski princ ili šeik ne bi postidio da izađe među narod ili da ga ima u svom voznom parku, pa mi on reče da je i on uzeo kovertu. La ilahe illallah! Za kakve male sume se ljudi prodaju! Ako bi čovjek ikako mogao shvatiti imame koji žive u BiH, da uzimaju novac na ovaj način – a ni to se ne može ni shvatiti ni odobriti, jer je ovo haram u islamu – kako onda shvatiti da jedan dobrostojeći imam koji živi u zapadnoj Evropi pristaje na haram radi bijednih 25 eura (svako ko živi na Zapadu zna da je ovo beznačajna suma za koju ne može kupiti ništa značajnije).___________________
Većina moje rodbine, kao i ja, živi u dijaspori i ovi nepotrebni i izmišljeni izdaci pri dženazi nisu nam predstavljali veliki materijalni problem, ali se pitam kako narod koji živi u BiH, koji jedva ima za osnovne životne namirnice, izlazi nakraj sa ovolikim izdacima kada im neko preseli na ahiret, i pored toga što uredno plaćaju članarinu IZ-u? Poznat mi je slučaj jedne žene iz BiH čiji je muž umro i koja je svoj zadnji novac dala da bi mogla platiti imamima sve one izmišljene obrede od učenja Kur’ana pa do sedmina, četeresnica, mevluda i tevhida, a zatim je poslije toga morala tražiti sadaku od ljudi da bi mogla kupiti hranu za sebe i svoje bolesno dijete.
Kako ovi imami, koji se bave ovim nečasnim poslom, misle stati pred Uzvišenog Allaha na Sudnjem danu? Umjesto da budu prvaci u svom narodu, po poštenju, moralu i svim drugim plemenitim osobinama, pojedini od svog naroda na ovako ružan način uzimaju novac pod parolom da je to od islama i da time čine Allahu ugodno djelo. Neki će reći da je velik problem i sâm narod koji od imama traži da uče tevhide, sedmine, godišnjice – čega zaista ima u stvarnosti – ali zar imami ne bi najbolje trebali poznavati vjeru, znati šta je haram i šta je halal, i zar oni ne bi trebali podučavati obični svijet propisima vjere, i uz to se bojati Allaha i ne dozvoliti da se radi materijalne koristi ili od straha od drugih ljudi upuste u nešto što je haram?!
I. S.
___________________________________________
Učenje kur'ana umrlima u fetvama Husein ef. Đoze
Husein-ef. Đozo je markantna ličnost među bošnjačkom ulemom 20. vijeka. Studirao je na čuvenom Al-Azharu prije Drugog svjetskog rata, a radio i djelovao u izuzetno teškim okolnostima Titove komunističke Jugoslavije. Napisao je više članaka i fetvi u tadašnjoj islamskoj periodici. U svojim fetvama rahmetli Đozo je u više navrata razmatrao pitanje učenja Kur'ana za umrle. Interesantni su njegovi odgovori. On zastupa stav da se Kur'an može učiti umrlima i da od toga oni imaju korist, ali učač ne smije uzimati bilo kakvu nadoknadu. Učenje Kur'ana za pare je, smatra Đozo, skrnavljenje Kur'ana kao Božije upute ljudima.
Ta zabluda ima svoje razloge:
1. Opća orijentacija na smrt i mrtva čovjeka, koja je zadesila muslimane u vremenu dekadence. To je velika deformacija islama jer je u islamskim propisima dat samo metafizičko-eshatološki smisao. Ovozmaljski smisao propisa potpuno je zanemaren. Kur'an se prestao učiti živima, umjesto da im posluži kao pravilo i putokaz u životu. On se sada uči mrtvima, iako je sasvim jasno da je došao živom čovjeku da ga pouči kako treba da živi i da u životu na ovom svijetu zaradi vječnu sreću na ahiretu. Zbog takve pogrešne orijentacije došlo je do zloupotrebe Kur'ana, jer se počeo koristiti za sve, samo ne za ono čemu je namijenjen-tvrdi Đozo.
2. Drugi razlog je komercijaliziranje obreda. Mnoge novotarije (bid'ati), običaji i zablude koje su dobile obilježje vjere, nastale su, smatra Đozo, iz komercijalnih razloga. Zato u jednoj od svojih fetvi, rahmetli Đozo poručuje: „Krajnje je vrijeme da se okrenemo živima i da Kur'an počnemo učiti živima. On je došao da žive uči kako treba živjeti. On koristi mrtvima samo onoliko koliko su živjeli po njemu i koliko su primjenjivali u svakidašnjoj praksi njegove principe.“
Rahmetli Đozo se s velikim žarom zalagao za ispravljanje pogrešnog odnosa koji znatan broj muslimana ima prema Kur'anu. U fetvi br. 358 on kaže:
„Stvar ispravljnja grešaka i zabluda koje su poprimile obilježje vjere nije baš tekla lahko i jednostavno. Mi smo svijesni toga. Zato nas otpor nimalo ne uzbuđuje. Učenje Kur'ana mrtvima za pare samo je detalj jedne pogrešne orijentacije i pogrešnog odnosa prema Kur'anu. Kur'an je prestao biti zakon života. Držimo ga u kući radi berićeta. Pišemo iz njega hamajlije i zapise, učimo ga mrtvima… Uživamo i u njegovoj muzici i u dobrom mekamu. Sve je više nego ono radi čega je objavljen. Bit će mnogo poteškoća u mijenjanju ove koncepcije. Već je u toku proces mijenjanja, ali će on dugo trajati. Za hatar istine, htjeli bismo reći da se u vjerodostojnim i priznatim fikhskim djelima, i kod priznatih fakiha i autora, uopće ne postavlja pitanje učenja Kur'ana mrtvima za novac. Jedino se postavlja pitanje sevapa i ispravnosti učenja Kur'ana mrtvima bez novca: da li od takvog učenja ima koristi umrlom ili nema. Učenje Kur'ana mrtvom dozvoljava se isključivo pod uvjetom da učač ne naplaćuje to učenje.“ (Fetve, I, 335)
Na pitanje „da li se mogu gotove hatme prodavati kao što to neki čine“, Husein-ef. Đozo je odgovorio: „Treba jedanput zauvijek znati da se sa Kur'anom ne može n u kojem vidu trgovati. Trgovina sa kur'anskim ajetima predstavlja težak grijeh. Na mnogo mjesta u Kur'anu se oštro osuđuje takva prljava rabota. Nesumnjivo je da prodaja gotovih hatmi spada u zabranjenu trgovinu. Zaista je veliko poniženje i uvreda za Kur'an da ga upletemo u naše špekulacije i pretvorimo u sredstvo za postizanje naših sebičnih materijalnih interesa.“ (Fetve, I, str. 98)
Na pitanje: „da li se za učenje Kur'ana mrtvima mogu uzimati hedije, bez pogađanja o cijeni“, rahmetli Đozo je odgovorio:
„Mi smo nebrojeno puta ponovili stav islama prema učenju Kur'ana mrtvima za pare. Promjena naziva i pretvaranje plaće u hedije je najobičnija priča i nedopustiva špekulacija. Gledali smo sličnu špekulaciju i vrlo prozirnu hileišer'ijju kod prodaje Kur'ana u Turskoj. Umjesto riječi cijena, piše hedija 800 lira. Ova igra, koliko je god odraz jednog naivno formalističkog i primitivnog shvaćanja, ona istodobno prestavlja grubu špekulaciju. I iskati-salat (namaz koji se klanja za umrle s ciljem njihovog oslobađanja od odgovornosti za namaze koje nisu klanjali) u vidu devra, počiva na istoj špekulativnoj osnovi.
Mi forsiramo i peporučujemo da se, umjesto hatmi i tevhida, šalju prilozi medresi, sa uvjetom da sevap od tih priloga ide za dušu umrloga, u čije se ime šalje, ne zahtijevajući od medrese učenje hatmi. Ovo je u potpunom skladu sa učenjem islama. Od ovog priloga umrli će zaista imati veliki sevap. Njemu će trajno teći dio sevapa od svih dobrih djela medrese i učenika, koja su omogućena ovim prilozima.“ (Fetve, II, str. 83)
U fetvi br. 437, na pitanje „da li se može mrtvima pokloniti Jasin na gramofonskoj ploči“, dat je sljedeći odgovor:
„Ne može se mrtvima učiti Kur'an na gramofonskoj ploči. Mrtvima se poklanja sevap od učenja. Naime, taj sevap poklanja učač, jer ga je on zaradio i jer je njegov. On ga samo može pokloniti. Ploča nema sevapa od učenja, niti ga može drugom pokloniti. Ploča ne uči sa namjerom, niti svjesno. Otuda ispravnost tvrdnje da se Kur'an ne može učiti mrtvima za pare. Rekli smo da samo učač može pokloniti umrlome svoj sevap od učenja. Ako on taj sevap proda ili naplati, on ga više ne može poklanjati, jer ga je prodao i on nije više njegov vlasnik. Taj sevap nije postao vlasništvo kupca, jer se izgubio i bio poništen u jednoj nedozvoljenoj kupoprodaji. Također je, iz istog razloga, iznos, dat kao naknada za učenje, izgubio svojstvo sadake jer nije dat kao sadaka, nego kao protuvrijednost za učenje, pa zbog toga mrtvome nema ništa ni od tog iznosa. Učenje Kur'ana mrtvima za pare predstavlja nedozvoljeni kupoprodajni akt, u kojemu se, usljed toga, poništava sevap i od učenja i od novca. Mrtvome od svega toga neće biti koristi.“ (Fetve, I, str. 409)
U fetvi br. 557 profesor Đozo pojašnjava šta je to što koristi umrlima i šta živi mogu učiniti za svoje merhume. U tom pogledu on kaže:
„O pitanju učenja Kur'ana mrtvima za pare, pisano je nebrojeno puta. Kada bi se sve sakupilo na jedno mjesto, izašla bi čitava knjiga. U svim tim pisanjima rečeno je jasno i određeno da, prema propisima islama, nije dozvoljeno učiti Kur'an za pare mrtvima. Mrtvima može svako proučiti ono što zna i pokloniti im sevap od toga. Ali je najvažnije i najsevapnije da se pijetet prema mrtvima iskazuje putem dobrih djela, pomaganjem živih i doprinosom za opće, zajedničko dobro.“ (Fetve, II, str. 69-70)
Na kraju, kao zaključak, kažemo:
Kur'an se može učiti pred duše umrlih na način da svako uči svome preminulom i za to ne uzima bilo kakvu materijalnu nadoknadu. Učenje Kur'ana za pare nije ispravno. Pogrešno je, također shvaćanje da umrli imaju koristi isključivo od učenja Kur'ana. Prema jednoglasnom mišljenju islamskih učenjaka mrtvi imaju koristi od: 1. dove koja se upućuje Allahu za oprost njihovih grijeha, 2. sadake koja se za njih dijeli i 3. hadža (i umre) koji za njih budu obavljeni. Ostali oblici sjećanja na umrle su diskutabilni među islamskom ulemom.
Zato je pohvalno da vjernici upućuju dove Svevišnjem Allahu da se smiluje umrlim, oprosti im grijehe, pređe preko njihovih hrđavih djela i uvede ih u Džennet. Također, potrebno je za umrle dijeliti sadaku i činiti djela koja su od opće koristi za društvo pa onda poklanjati sevape od tih djela pred duše merhuma. Ako postoji mogućnost, veoma je lijepo za umrlog obaviti hadž i umru. Od toga umrli, kažu islamski učenjaci, zasigurno imaju koristi.
Allaha Uzvišenog molimo da se smiluje nama i našim umrlim i podari nam Svoju milost i okrilje!
Preuzeto iz knjige Uloga Kur'ana u životu muslimana, dr. Safveta Halilovića
