Homoseksualac koji traži utočište kod Allaha

A
0
0
0

Objavljeno:11. Aprila 2015.

A
15518 pregleda
Homoseksualac koji traži utočište kod Allaha

Es-selamu alejkum ve rahmetullah!

Danima razmišljam da li da vam se obratim ili ne! Naime, imam problem za koji u islamu ne mogu naći rješenje, a vjerujem i znam da mora postojati. Otkad sam seksualno sposoban, osjećam privlačnost prema istom spolu, dakle, ja sam muško i privlače me muškarci! Subhanallah! Ja to ne želim, ali to je u meni. To je najgora stvar koja se čovjeku može desiti! Koja odvratna stvar! Zašto?! Nikada, nijedan jedini sat nisam osjetio privlačnost prema ženi, iako sam se na sve moguće načine trudio da osjetim. Naprotiv meni su žene odbojne!

Ja sam čovjek vjernik. Farz mi je na prvom mjestu, sunnet isto tako. Izvršavam svoje obaveze. Ja želim brak, djecu, želim širiti ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, želim da usrećim neku ženu kao svoju suprugu. Želim da svoje strasti smirim na halal način, želim da moj seksualni čin sa ženom bude ibadet.

Želim da iza sebe ostavim djecu u islamu koja će širiti Allahovu vjeru i koja će učiti Kur’an iza mene – a meni će biti upisana dobra djela. Želim da u Džennetu budem zaogrnut zlatim ogrtačem jer će moje dijete učiti Kur’an! Ali sve ovo pada u vodu kad mi naumpadne da sam homoseksualac i da sam nesposoban za brak.

Ne mogu prema ženi ništa osjetiti, ne mogu imati ni erekciju. Ne mogu je ni voljeti. Ne mogu se usuditi ni prići ženi jer svaku mogu povrijediti. Iako sam momak koji je poželjan, kojeg svi hoće za zeta jer sam vjernik i, kako kažu, fin momak.

Postaje sve gore kako se stari, a ostajem neženja. Pritisci sa svih strana. Zašto se ne ženiš?! Zašto?! Šta, kako, kuda, gdje… zašto?! Šta raditi, kako činiti, kako postupiti? Ja ovo ne mogu i ne želim!

Kome god da uputiš ovakvo pitanje, kaže jedno: Homoseksualnost je zlo! Znam ja da je zlo! Kako smiriti svoje strasti koje nisu nimalo normalne! Bježim od stvarnost i bojim se da ne izludim.

Da te Allah nagradi!

Es-selamu alejkum!

SAVJET

U IME ALLAHA, MILOSTIVOG, SAMILOSNOG!

Ve alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu, brate!

Prije svega molim Uzvišenog Allaha da ti se smiluje, da ti olakša, pomogne te kao i sve one koji traže izlaz iz tog stanja! Allahumme amin!

Ja sam u kategoriji onih koji u svakome mogu da vide i dobro, a ne samo zlo i ako ti Allah daje priliku, nudi ti Svoju milost svaki dan, ko sam ja da te osuđujem!? Pokušat ću da ti pomogne koliko mogu, a moj uspjeh zavisi samo od Allaha, Njemu se klanjamo i od Njega pomoć tražimo. Molim Ga da mene pomogne da ti promijenim misli jer mišljenje, odnosno ubjeđenje je vodič svih naših postupaka i djela. Ukoliko sebe ubijediš da neku hranu ne voliš, ti je nikad nećeš konzumirati iako ti je okus potpuno nepoznat jer je nikad nisi ni probao.

Ukoliko sebe ubijediš da te žene nikako ne privlače, bez obzira što im prilaziš i poduzimaš nekakve mjere, kako ti kažeš, nijedna te neće privući jer si im krenuo sa ubjeđenjem da je svaki pokušaj uzaludan. Onaj ko ima takvo mišljenje, svaki novi korak pravi samo da bi potvrdio svoje ubjeđenje, a nikako da bi dokazao suprotno.

Isto tako je sa tvojim mišljenjem o muškarcima jer tvoje izjave same po sebi to potvrđuju i dokazuju sukob mišljenja i osjećanja!

Navest ću samo nekoliko primjera iako ti je cijeli e-mail u tom tonu i, elhamdulillah, da je tako :

“Imam privlačnost prema istom spolu, dakle, ja sam muško i privlače me muškarci!… Ja to ne želim. To je u meni. To je najgora stvar koja se čovjeku može desiti! Koja odvratna stvar!

Nikada nijedan jedini sat nisam osjetio privlačnost prema ženi, iako sam se trudio na sve moguće načine da osjetim. Naprotiv, meni su žene odbojne!

U svojim mladalačkim danima ideš za strastima gdje te ponesu. Mrziš to. Smatram ga najpoganijim djelom. Smatram isto što i islam. Zlom nad zlim. A imam to u sebi.”

Elhamdulillah, ti u sebi imaš osjećaj krivice, što je dobar put ka izlasku iz stanja u kojem se nalaziš jer u psihologiji se osjećaj krivice (grižnja savjesti) definiše na sljedeći način: “Prilikom kršenja moralnih normi specifičan oblik kazne su u formi osjećanja krivice, odnosno, griže savjesti. Inače, osjećanje krivice je složena psihička pojava koja se sastoji od određenog broja emocija kao što su: stid, neodređeni strah, gađenje, prezir, samoosuda, autosadističke tendencije i dr. Kad se kod jedinke razvije sposobnost posjedovanja griže savjesti, smatra se da ona posjeduje emocionalnost koja je bitna za razvoj zrele moralnosti.”

Cijenjeni brate, tvoj osjećaj krivice je već pola puta da riješiš problem, inšallah, i nimalo ne sumnjam da ćeš uspjeti. Imaj povjerenja u sebe, daj sebi šansu odbacujući šejtanske vesvese kojima ti stvara toliku zbrku u glavi samo sa jednim ciljem, a to je da te pošalje sa Lutovim narodom u džehennemsku vatru koja je boravište njegovih sljedbenika.

Znaj da je tvoje stanje odraz psihe koju treba promijeniti i sve će biti, inšallah, onako kako je Allah propisao, a to je da si muškarac koji se ne može smiriti uz drugo do žensko!

“I jedan od dokaza Njegovih jeste to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što izmedu vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju. (Er-Rum, 21)

Ukoliko ti je potreban podsticaj, otiđi kod psihoterapeuta uz jasno insistiranje da ti se pomogne prije svega definisanjem da li se u tvom slučaju radi o psihogenom homoseksualizmu (izazvan poremećajem psihoseksualnog razvoja ličnosti) ili organskom homoseksualizmu koji izazivaju poremećaji žlijezda sa unutarnjim lučenjem. U oba slučaja je moguće liječenje i jedini razlog zašto se o tome ne priča i danas se homoseksualnost i ne zove bolešću, zbog toga što u većini slučajeva oni koji o tome donose zakone i sami spadaju u ovu kategoriju i nije im u interesu da se smanjuje već povećava broj sličnih njima! Zbog toga se homoseksualnost predstavlja kao nešto sasvim normalno pa se čak poredi sa bojom očiju, sa Božijom odredbom itd. Poziva se na prihvatanje (promovisanje) ove populacije ne dajući pravo izbora onome koji to ne želi i ne ostavljajući mu mogućnost eventualnog liječenja jer se više bolešću i ne naziva, a ako se to i uradi u izuzetnim situacijama, tada se oprezno navode samo mrtvi naučnici (doktori) koji su o tome uradili istraživanja. Oni koji su skloni toj nastranosti po vlastitom izboru poistovjećuju se sa onima koji su oboljeli.

Zbog svega navedenog, više se ne priča o mogućnostima liječenja hormonskom ili psihoterapijom (postoji još mnogo drugih načina) jer se po svaku cijenu želi nametnuti “suživot” sa “drugačijim”. Danas se perverzije  poput: sadizma,mazohizma,voajerizma, egzibicionizma, zoofilije, transseksualizma, transvetizma, fetišizma, nekrofilije, ekuterizma (telefonska skatologija), čak promovišu na TV kanalima, pedofilija se uslovno i nedovoljno kažnjava, a tom prilikom više se čuva identitet zločinca nego žrtve. Više i ne zovu perverzijama nego tek “poremećajima”.

Živimo u svijetu koji je na izmaku, a koji je najavio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da će biti normalno ono što je nenormalno, a nenormalno ono što je normalno, da će se zlo smatrati dobrim, a dobro zlim! Sunce samo što nije izašlo sa zapada!

Imaš pravo na lijek i liječenje i imaš pravo da tražiš medicinsku pomoć u tom pogledu, a najbolja je pomoć ona koju ti nudi Gospodar jer onaj ko se u Njega uzda, On mu je dovoljan.

Brate moj, nije slast u zadovoljavanju strasti, već je slast života u robovanju Allahu. Ne znaš koliko ti je još života ostalo, ne znaš da li ćeš dočekati sljedeći dan, pa zar je uopće potrebno toliko razmišljati o organu koji će veoma brzo postati hrana crva, koji je smrdljiva mokraćna cijev!? Zar je to prioritet onoga koji ne zna šta mu je bliže da li Melek smrti ili Sudnji dan!? Čak da se nikad ne oženiš, a to malo života što ti je ostalo, u robovanju Allahu da provedeš,nema razloga da u očaj padaš jer nema većeg iskušenja od gubitka imana u srcu! Ti si vlasnik svojih strasti i usmjeravaš ih gdje ti hoćeš!

Poslušaj svoju sestru u ime Allaha i odmah bez odlaganja, pokaj se za svoje grijehe i kompletan život u prošlosti. Kreni ka kupatilu sa čvrstom odlukom da tvoje kupanje bude čišćenje od svih oblika prljavštine i nepokornosti. Zamoli Allaha da izađeš ispod te vode, čist od najsitnijeg i najkrupnijeg grijeha, zamoli Ga da ti ih sve pretvori u dobra djela kako bi tvoj početak bio još ljepši, kako ne bi počinjao od nule, već sa otežanom vagom dobrih djela i potpuno praznim registrom grijeha.

Izgovori šehadet, ponovi ga još jednom i zamoli Allaha da ti pomogne da ideš putem iskrenog mu’mina. Klanjaj dva rekata sa dugim stajanjem i dugim sedždama. Osjeti blizinu svog Gospodara, koji ti je obećao: “O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.” (Ez-Zumer, 53)

Ne sumnjaj u uspjeh jer Onaj koji obećanja ispunjava, poručuje ti: a onome ko se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dovoljan.” (Et-Talak, 2–3)

Zamisli dan svoje svadbe na kojoj ti dolazi ovodunjalučka hurija namirisana najljepšim mirisom, obučena u najljepšu odjeću, obraća ti se umilnim glasom kao kralju njegova kraljica. Zamišljaj kako ćeš joj dobročinstvo činiti i ljubav joj poklanjati, kako ćeš je ružama i nakitom zasipati prilikom svakog dolaska u vaš dom. Pomisli na njene lijepe osobine, divnu narav i nježnost kakvu samo žena može posjedovati. Zamisli sebe kao domaćina svoje kuće jer ti to jesi. Ti si muškarac za kojeg je Allah stvorio ženu, da se uz nju smiriš, samo treba da je potražiš i uputiš dovu Milostivom.

Sada kad si se iskreno pokajao, možeš na to da računaš, inšallah.

Počni razmišljati o svom budućem životu u robovanju Allahu sa čestitom suprugom koja je propisno šerijatski pokrivena, a ne onom koja svojom pojavom poziva u nemoral. Zamisli vas na izletu na kojem se igraš fudbala sa sinčićem koji liči na tebe dok tvoja supruga pravi frizuru vašoj malenoj kćerkici. Zamisli smijeh i dječiju graju i pogled kojim miluješ svoju voljenu saputnicu na putu do Dženneta.

Zamisli vas za stolom na koji tvoja supruga servira iftar, a ti djecu podučavaš kratkim surama.

Zamisli sebe u džamiji na namazu pored braće muslimana sa kojima zajedno izgovaraš “Amin” u toku namaza, a zatim ih zamisli kako ti klanjaju dženazu i spuštaju te samog u kabur, prekrivaju tvoje tijelo hladnom zemljom i ostavljaju te samog sa tvojim djelima.

Zamišljaj svoje tijelo kako truhne, ali duša uživa u džennetskim mirisima. Zamisli i tijela onih sa kojima si činio harame, zamisli kako se raspadaju, kako ih crvi jedu, a miševi, krtice, zmije i drugi gmizavci i kukci prolaze kroz njihova usta, šupljine na tijelu, kako spolni organ odvajaju od mesa i razdvajaju na sićušne komadiće. Zamisli smrad i strahotu tog prizora i zahvali Allahu što ti je dao priliku da se pokaješ i budeš muškarac u pravom smislu, muž za kojeg supruga dovi, otac kojem djeca i nakon smrti čine dobročinstvo.

“Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – naći će da Allah prašta i da je milostiv.” (En-Nisa, 110)

Zamisli svoju kuću u Džennetu i uživanje u njoj jer Milostivi, Samilosni te zove:

“I nastojte da zaslužite oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine: i za one koji se, kada grijeh počine ili kada se prema sebi ogriješe Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih čeka nagrada, oprost od Gospodara njihova i džennetske bašče, kroz koje će rijeke teči, u kojima će vječno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupali!” (Alu Imran, 133–137)

Nađa Dizdarević(sebil.eu)