Čini se da smo sve pogrešno shvatili. Umjesto da zahvalimo Gospodaru na ukazanom povjerenju, mi se uzoholimo i počnemo rasti – ali ne prema gore, već prema dole.
Tako se sjajni nacrt općeg dobra u nas svede na dobro poznati neuspjeh. Autoritet gubi svoju originalnost i vrijednost, ako ga uopće ima, a obećanja i dužnosti nestaju čim se sudare s ličnim interesom. Entuzijazam zajednice neprestano tone.
Imamo vjerske službenike i političare koji su dostojanstvo zamijenili za vlastiti komfor. U njihovom luksuzu, narodu postaje sve teže i tijesnije.
Njihovo licemjerje i iskvarenost srca, njihova šutnja pred duhovnim i stvarnim stanjem naroda te njihov kompromis s dunjalukom odvraćaju vjernike, kao i one koji bi to mogli postati.
U ime naroda – oni zapravo prodaju narod.
Nedostaju nam bogobojaznost i iskrenost. Iz bogobojaznosti uvijek bismo se ravnali se prema Allahu, a s iskrenošću bismo pristupali svakom čovjeku otvoreno ali uz očuvanje dostojanstva vlastitog imena.
Veliki potencijal leži u čovjeku muslimanu. Međutim, na raskrsnici dobra i zla, on sve manje pruža otpor silama koje ga vuku na pogrešnu stranu. Izgubi se čim bude izabran.
Zar nije uzvišeno sačuvati dostojanstvo, slijediti ideale, biti dosljedan i truditi se da svom narodu daš ono najbolje od sebe? Zar nije čast da te dobri ljudi priznaju i prepoznaju?
Kada će lideri shvatiti da istinsko zadovoljstvo i nagrada dolaze upravo iz toga – i da ta nagrada traje i nakon što funkcija prođe?
Lideri, nemojte djelovati na štetu svog naroda, jer će vas grijeh i nepravda progutati. Čuvajte dušu i obraz svog naroda.
Nema jakog i veličanstvenog naroda bez jake Islamske zajednice i snažnog nacionalnog političkog pokreta. Nema snažne Islamske zajednice u sekularnim državama bez jakog nacionalnog političkog pokreta, niti postoji jak nacionalni pokret bez jake Islamske zajednice.
Savjetodavna baza političkih pokreta neka bude u Islamskoj zajednici.
Udružite snage u cilju uspjeha naroda.