Nekada je važilo pravilo: Nevin dok se ne dokaže krivica. A danas je na snazi drugo pravilo: Nevin dok se na bilo koji način ne uspije povezati sa pojmom “vehabija”.
__________________
Selimov sin od daidžića druži se sa Mehaginim Hamidom, a taj je Hamid prije šest godina popio kahvu sa Suljom koji ima dugu bradu, a tog Sulju za osam godina vidjeli su i dva-tri puta u Fahdovoj džamiji, i u kući mu našli od rahmetli babe “Takvim” iz 1998. godine i “Preporod” iz 2002. godine. Jest da…
Selim voli koju i popiti, ponekad sa rajom i travu “zapali”, ne može ga mašiti nijedan Sinanov koncert, a na kladionici je tri puta dobivao po 150 i jednom 54 KM. Selim je “vehabija”! Nekada se pojam “vehabija” povezivao samo sa muslimanima koji imaju dugu bradu, nogavice do članaka, koji idu u džamiju i čije su hanume pokrivene. Međutim, prema mišljenju mnogih, danas je “vehabija” svako ko ima muslimansko ime, ko učini neko loše djelo, naumpadne mu da uzme pušku i ubija nedužne ljude.
Kada se desio teroristički napad u Francuskoj, portali objavili vijest da je došlo do pucnjave u Parizu, i nije još bilo nijedne riječi o broju ubijenih, ljudima je bilo dovoljno to što je napisano da se desio teroristički čin, da već portali budu prepuni komentara o muslimanskim teroristima (jer očito da je terorizam riječ rezervirana samo za muslimane), kako sve “vehabije” treba protjerati iz Bosne, neke “ekstremne” muslimane istrijebiti, ubiti, otjerati na Goli otok…
Ali eto, ti takvi koji bi masovno ubijali muslimane dobiju čak podršku drugih, a da stvar bude gora, i od nekih sa muslimanskim imenima. To su samo oni fini, miroljubivi koji žele mir u svijetu, u Bosni, a, po njima, dok je tih nekih “vehabija” ovdje, nema finog života, a kad njih istrijebe, sve će da se riješi preko noći, na banderama će da procvjetaju karanfili, a Bosna će da bude kao birvaktile u Titino doba. Moći će ljudi u parku bezbrižno da spavaju, kao u ona divna vremena.
Ali, nema veze što oni javno pišu o tome kako bi voljeli da se izvrši masovno čišćenje muslimana, njima to niko neće zamjeriti, niti će obavještajne službe njihove komentare shvatiti kao govor mržnje ili pozivanje u terorizam. Ipak su to brižni, fini ljudi željni mira, a ne pritajeni zločinački umovi željni muslimanske krvi.
I dok se naši novinari dogovaraju da li je ubica dvojice vojnika u Sarajevu “vehabija” ili ne, da li mu je zet “vehabija” ili nije, ja se istinski brinem za svoj narod koji ne vidi šta nam se plasira i svakodnevno sprema iza leđa. A dok smo se mi međusobno zabavili etiketiranjem jedni drugih, oni koji su nas devedesetih ubijali, javno pišu kako bi opet i priželjkuju ponovni genocid nad nama. Za njih su “bule” i onē bez hidžaba i “vehabije” su onī bez brade. Oni bi ubijali one iz kladionice i one iz džamije, i one sa bradama i one bez njih.
Mi imamo nešto zajedničko, važnije od svih podjela i etiketa. Naša je vjera islam. Obožavamo Jedinoga Gospodara i na isto tlo pred Njim padamo. Mi, uz Njegovu pomoć, imamo moć da se odupremo svakoj vrsti zla u ummetu, pa i onoj šačici koja čini zlodjela u ime islama, koja se trudi da uprlja našu vjeru. Naša djeca zavise od našeg jedinstva. Njihova budućnost ovisi o našoj slozi. Naše nejedinstvo stvara ekstremiste i na jednoj i drugoj strani. Naša je vjera – vjera mira, ljubavi, tolerancije i ono najljepše što na ovome dunjaluku postoji, pa zar postoji veći i ljepši razlog ljudima za jedinstvo?!
Svi mi muslimani, Bošnjaci, bez izuzetka, potencijalne smo “vehabije”, a oružje protiv nas jest naše nejedinstvo. Ujedinimo se u miru dok nas nisu mukom ujedinili kao devedesetih godina. I, braćo i sestre u vjeri, pozivajmo u jedinstvo! To je naša obaveza! To je obaveza prema našim pradjedovima i našoj djeci!
Ummu Sara Žužić
NUM
