Piše: Sejjid Kutb / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U islamu nema ničega čega bismo se stidjeli, niti ičega što bismo morali braniti. U njemu nema ničega što bismo ljudima morali krišom podmetati, niti ičega oko čega bismo se saplitali kada ga jasno, glasno i potpuno iznosimo onakav kakav zaista jeste.
Duhovni poraz pred Zapadom, pred Istokom i pred džahilijjetskim stanjima koja nas okružuju – to je ono što neke ljude, ”muslimane”, navodi da u islamu traže djelimična poklapanja sa ljudskim sistemima, ili da u djelima džahilijjetske ”civilizacije” traže ono čime bi potkrijepili propise islama u pojedinim pitanjima.
Ako iko ima potrebu da se brani, opravdava i izvinjava, onda to nije onaj koji ljudima predstavlja islam. To je onaj koji živi u ovom raspadajućem džahilijjetu, prepunom proturječnosti, suprotnosti i mahana, i koji očajnički pokušava pronaći opravdanja za džahilijjet.
Takvi napadaju islam i tjeraju neke njegove iskrene simpatizere – koji ne poznaju njegovu punu suštinu – da ga brane, kao da je optuženik prisiljen da se brani iz optuženičke klupe.
Neki od njih su nas susretali – nas malobrojne koji smo se deklarirali kao muslimani – u Americi, u godinama koje sam tamo proveo. Dok su neki od nas zauzimali odbrambeni i opravdavajući stav, ja sam, naprotiv, zauzimao stav otvorenog napada na zapadni džahilijjet; bilo u njegovim klimavim vjerskim uvjerenjima, bilo u njegovim društvenim, ekonomskim i moralnim devijacijama.
Ta shvatanja o trojstvu, o istočnom grijehu i o iskupljenju, ne mogu opstati ni pred razumom ni pred savješću. Taj kapitalizam, sa svojim monopolima i kamatom, sa svom svojom ogoljenošću i ružnoćom. Taj sebični individualizam u kojem solidarnost postoji samo pod prisilom zakona. To plitko i beživotno materijalističko poimanje života. Životinjska sloboda koju nazivaju ”sloboda miješanja spolova”. Tržnica roblja koju nazivaju ”sloboda žene”. Apsurdnost, izopaćenost i izvještačenost koja je u suprotnosti sa stvarnim životom u sistemima braka i razvoda. I ona oštra, podmukla rasna diskriminacija.
A nasuprot svemu tome, ono što islam nosi u sebi: logiku, uzvišenost, ljudskost, vedrinu i težnju ka horizontima kojima čovječanstvo stremi, ali ih ne dostiže – uz istovremeno trezveno suočavanje sa stvarnošću i njeno rješavanje na temeljima zdrave ljudske prirode (fitre).
To su bile činjenice sa kojima smo se suočavali u zapadnoj stvarnosti. Činjenice koje su njihove nosioce ostavljale postiđenim kada bi bile sagledane u svjetlu islama. Ali neki ljudi – koji za sebe tvrde da su muslimani – bivaju poraženi pred tim smradom u kojem džahilijjet živi, čak dotle da islamu traže sličnosti u toj haotičnoj i bijednoj gomili ruševina na Zapadu, kao i u onoj odvratnoj, materijalističkoj nakaznosti na Istoku.
Saff.ba
