Islamski kulturni centar Podgorica

Šejtani su bića koja su stvorena od vatre koja ne prži. Oni ne samo da nisu pokorni Allahu, već navode i druge da budu nepokorni Allahu, da grijehe čine … Zbog toga svaki čovjek treba znati da ima neprijatelja već od malena, od onoga dana kada prvi put iz utrobe svoje majke izađe na svjetlo dana. Taj neprijatelj je isti onaj zbog kojeg su Adem i Havva morali napustiti Džennet. Kada im Allah naređuje da napuste Džennet, obraća se Ademu, Havvi i šejtanu, riječima: Siđite! Mi rekosmo: Jedni drugima će te neprijatelji biti, na Zemlji će te boraviti i do roka određenog živjeti! (2:36)

Vjerovanje u meleke je jedan od temelja na kojim počiva vjerovanje svakog muslimana i bez kojeg on izlazi iz vjere. Meleci su duhovna nevidljiva bića koja su pokorna Allahu i izvršavaju sve ono što im Allah naredi. Stvoreni su od nura – svjetlosti. Međutim, pored meleka postoje i druga bića. To su džinni. Oni su također duhovna bica ali nisu stvoreni od nura, niti se pokoravaju svemu onome što im Allah naredi, vec među njima ima dobrih, a ima ih i koji to nisu; ima ih muslimana, a ima ih i koji su zalutali. Jedan ogranak džinna čine šejtani.

Šejtani su bića koja su stvorena od vatre koja ne prži. Oni ne samo da nisu pokorni Allahu, već navode i druge da budu nepokorni Allahu, da grijehe čine … Zbog toga svaki čovjek treba znati da ima neprijatelja već od malena, od onoga dana kada prvi put iz utrobe svoje majke izađe na svjetlo dana. Taj neprijatelj je isti onaj zbog kojeg su Adem i Havva morali napustiti Džennet. Kada im Allah naređuje da napuste Džennet, obraća se Ademu, Havvi i šejtanu, riječima: Siđite! Mi rekosmo: Jedni drugima će te neprijatelji biti, na Zemlji će te boraviti i do roka određenog živjeti! (2:36)Od čovjekovog rođenja pa sve dok posljednji put ne sklopi oči, šejtan ga ne napušta, već pokušava da ga zavede sa pravog puta koji vodi Džennetu na put koji vodi u vatru. Allah čovjeka ne prepušta šejtanu tek tako, već ga opominje i upozorava i kaže: O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: Ne obožavajte šejtana, on vam je neprijatelj, već Mene obožavajte, to je put pravi. (36:60-61) To upozorenje je stoga: Što je on mnoge od vas u zabludu odveo! (36:62) Mjesto onih koji ga slijede pokazat će Allah na Sudnjem danu, kada će reći: Ovo je Džehennem kojim vam se prijetilo, pržite se sada u njemu zato što niste vjerovali. (36:63-64)

Što se tiče šejtana oni mogu biti od džinna, kao što je Iblis, od ljudi a i od životinja. Prve dvije kategorije šejtana Allah, subhanehu ve te'ala, spominje u Kur'anu kada kaže: Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džinna. (6:112) Treću kategoriju šejtana spominje Poslanik s.a.w.s. kada kaže: Crni pas je šejtan. Po čovjeka, možda, najopasnija vrsta šejtana su šejtani u obliku džinna. Njihovo djelovanje i utjecaj se najčešće ispoljava kroz slijedeće: sumnje, nedoumice, strasti i ljutnju.

Sumnje

Šejtani obično kada hoće potkopati čovjeka u njegovom vjerovanju ubace mu crv sumnje u srce, a od crva sumnje se nikada neće izleći leptir. Navodi se slučaj da su šejtani u ljudskome liku došli čovjeku koji je bio pobožan ali neuk, i počeli razgovor sa njime. Kroz razgovor su ga pitali da li vjeruje u Allaha, pa je on odgovorio da vjeruje. Zatim su ga pitali da li vjeruje da je Allah sve stvorio, na šta je on opet potvrdno odgovorio, i tako su mu postavljali pitanja sve dok nisu došli do onoga što su željeli, a to je da ga pitaju: Pa kada je Allah sve stvorio i kada je On Stvoritelj svega, ko je onda stvorio Allaha? Čovjek se na to pitanje rasrdio i istjerao ih, ali je u njegovom srcu nikao crv sumnje ne znajući odgovor. Ohrabreni tim uspjehom dolaze kod drugog pobožnjaka, ali ovaj put se radilo o učenom čovjeku. Razgovor je tekao kao i sa prvim sve dok nisu postavili pitanje: Pa kada je Allah sve stvorio ko je stvorio Allaha? Onda se i taj čovjek razljutio, ali im je odgovorio: Glupani jedni, da je Allaha neko stvorio, onda On ne bi bio stvoritelj, već stvorenje!

Strast

Navodi se, takođe, jedno kazivanje, koje opet govori o pobožnjaku. Naime, jednom davno živio je jedan pobožnjak koji je sve svoje vrijeme provodio u obožavanju Allaha. U tom istom mjestu živjela su tri brata koja su imala sestru. Sva trojica su htjeli poći u džihad, ali nisu mogli ostaviti svoju sestru samu. Tada su se dosjetili da je najbolje da je ostave kod tog pobožnjaka. Nakon što su mu ponudli da im pričuva sestru dok se oni ne vrate, on je to žestoko odbio. Međutim, na njihovo krajnje insistiranje pristao je na to ali pod uslovom da joj naprave sobicu pored njegove kuće sa posebnim ulazom. Oni su pristali na to i učinili kako je to on od njih tražio, a zatim se uputili u džihad. Neko vrijeme taj bi pobožnjak donosio hranu pred vrata njene sobe gdje bi je ostavio, a onda bi se vratio u kuću i iz kuće bi je pozvao da uzme hranu, tako da je nikako nije vidio. Ali, prilazi mu šejtan i govori kako ne bi trebao tako raditi, pa svijet će mu se smijati, te on nakon toga počinje unositi hranu iza vrata, s tim da bi ostavio hranu i odmah izašao.
Šejtan se nije zadovoljio ni sa tim, već mu počinje govoriti kako je ona usamljena te da s praga svojih vrata porazgovara sa njom i da rastjera njenu usamljenost. Kad ga je on i u tome poslušao, on mu prilazi i govori kako je ružno da tako razgovara, pa svijet će se smijati, te on ulazi i počinje kod nje provoditi dosta vremena. Posljedica toga je da je žena zatrudnila i dobila djete.
Tada se on našao u nedoumici, pa mu prilazi šejtan i nagovara ga da ubije djete i da ga zakopa, jer ako se njena braća vrate i zateknu je sa djetetom, pitaće je odakle joj, pa će ona morati reći i onda će ga oni ubiti kada saznaju za to. Kako ga je šejtan nagovarao, tako ga je on i poslušao, pa je ubio djete i zakopao ga. Nakon toga ponovo mu prilazi šejtan i kaže: Glupane, zar misliš da ce majka moći izdržati a da ne kaže za svoje djete – te i nju ubije.
Ubrzo nakon toga braća se vraćaju i dolaze po sestru. On im slaže da je ona umrla, te ih odvede i pokaže grob, pa se oni, povjerovavši mu, vrate kući tužni zbog gubitka sestre. Sjutradan kada su se probudili počinje svaki od njih pričati svoj san. Naime, šejtan im je tu noć svima došao u san i ispričao im šta se desilo. Kada su vidjeli da su isti san sanjali i isto mjesto gdje je djete ukopano, najmlađi potiče braću, pa sva trojica kreću da to provjere. Kada su se uvjerili da je to istina, odu sudiji i ispričaju mu šta se desilo. Sudija donosi smrtnu presudu pobožnjaku, pa mu i tada dolazi šejtan pred sami trenutak smaknuća i obećava mu da će mu pomoći ako postane nevjernik. Pobožnjak se i tada pokorava njemu postajući nevjernikom, ne znajući da im “on obećava i primamljuje ih lažnim nadama, a ono što im šejtan obećava samo je obmana. (4:121) I on umire smrću nevjernika koji slijedi šejtana, a “njihovo prebivalište biće Džehennem i oni iz njega neće naći spasa! (4:121)

Ljutnja

Ona je poznata i svako na sebi zna koliko se puta pokajao za ono što je u ljutni uradio. Da bi mogli zatvoriti vrata šejtanu, najbolji izlaz je znanje, jer se ne kaže uzalud: Šejtan se više boji jednog učenog dok spava, nego hiljadu neukih dok su budni.

Prenose se od Poslanika s.a.w.s. neki zikrovi (dove) kojima se štiti od šejtana. Od toga su dove: za onoga koga obuzme sumnja u imanu (vjerovanju), kad čovjeku oslabi vjerovanje, ili ga pak želi učvrstiti, i kad je čovjek ljut.

Kada nekoga obuzme sumnja u vjerovanju treba reci: E'uzu billah – Utječem se Allahu. Isto tako se prenosi da treba reći: Amentu billahi ve rusulihi – Vjerujem u Allaha i Poslanike. Prenosi se, takođe, da treba proučiti i slijedeći ajet: Huve-l-evvelu ve-l-ahiru, vez-zahiru, ve-l-batinu, ve huve bi kulli šej'in ‘alim – On je Prvi i Posljednji, Vidljivi i Nevidljivi, i On zna sve. (57:3)

Kod slabljenja vjerovanja treba proučiti dovu: Allahumme, ja mukallibe-l-kulubi sebbit kalbi ‘ala dinik – O Allahu, koji upravljaš srcima, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri.

Postoje, naime, i upute čovjeku kada se razljuti, u hadisima Allahova Poslanika s.a.w.s. kao npr.: ako je čovjek ljut dok stoji, treba sjesti; ako je ljut dok sjedi, treba leći; a navodi se, takođe, da u takvim trenucima treba uzeti abdest, kao što treba i proučiti: E'uzu billahi mineš-šejtanir-radžim – Utječem se Allahu od prokletog šejtana.

Na kraju možemo zaključiti da ako čovjek hoće da se spasi od šejtana, onda treba pozatvarati sva vrata šejtanu, koji mu sigurno ne želi dobro, okrenuti se Allahu i što više vremena provoditi u korisnim stvarima kao što je traženje znanja, poučavanja drugih, klonjenja lošeg društva, klonjenja mjesta na kojima dolazi do ispoljavanja strasti kao sto su kafane, diskoteke, folkoteke i ostala slična mjesta.

Isto tako treba se što više udaljavati od stvari koje izazivaju ljutnju, pobuđuju strasti i ubacuju sumnju u ljudsko srce. Tek kada to ostvari oslobodiće se šejtanovih kandži i, ako Bog da, ući u Džennet, a to mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo srećni. (41:35)