“Muhammed ibn Abdul-Vehhab nije imao iza sebe klasični pokret. On je imao ideju o vraćanju muslimana izvornom učenju islama i uklanjanju svih vidova širka koje su muslimani prakticirali. Tu njegovu ideju podržala je vlast u Der'iji u Nedždu, tako da je, imajući političku i druge vrste, potpore ona zaživjela prvo u Nedždu, a potom i u drugim dijelovima Arabijskog poluostrva. Dakle, ideja Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba je selefistička ideja koja poziva vraćanju izvornom islamskom učenju sadržanom u Kur'anu i sunnetu. Može se reći da je ta ideja bila preteča svih reformističkih pokreta koji su se pojavili u zadnjih dvjesto godina prošlog milenija, a koji su pokušali probuditi islamski ummet nakon dugog perioda stagnacije i dekadence. Svi ti reformistički pokreti su se uveliko okoristili idejama da've Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba, koja je pozivala da se islamsko vjerovanje uzima sa čistih nepomućeih izvora, da se to vjerovanje očisti od svih vidova širka. Nije naučno utemeljeno sljedbenike da've Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba nazivati vehabijjama, jer ta da'va nije neki novi mezheb, niti neki novi put, nego je nastavak da've prvih generacija muslimana, ashaba i tabiina.
Treba naglasiti da mnogi koriste izraz vehabija da bi anatemisali islamske aktiviste i muslimane koji se trude da prakticiraju islam. Tako u našim sredinama gdje muslimani ne klanjaju, vehabijom nazivaju osobu koja ponekad klanja, u sredinama gdje muslimani malo više klanjaju, vehabijom nazivaju onu osobu koja klanja sve namaze, ondje gdje muslimani dobro klanjaju vehabijom nazivaju onu osobu koja klanja u džematu i nosi bradu itd. Dakle, oni koji koriste taj izraz, nemaju za to naučno opravdanje, a mnogi, kako se čini, nemaju ni lijepe namjere. Doduše, mnogi ga koriste i ne znajući o čemu se radi. Oni koji imaju loše namjere, taj izraz koriste, uglavnom, kao što se nekad koristio izraz fundamentalista. Dovoljno je, u komunističkom vremenu, bilo da nekog proglasite fundamentalistom pa da ga po zakonu možete pljuvati, degradirati i osuđivati na višegodišnju robiju. Pošto je riječ fundamentalista izrabljena i pošto fundamentalista ima i među nemuslimanima, izmišljena je riječ vehabija, da se nemuslimanski fundamentalisti ne bi vrijeđali, a da bi se muslimanski mogli blatiti do mile volje. Sredstva informisanja u Rusiji čečenske mudžahide nazivaju isključivo vehabijama, upravo zbog gore spomenutog razloga.
S druge strane, treba znati da se pod firmom vehabija i selefija ponekad skrivaju mnogi koji s idejom i da'vom Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba nemaju baš puno zajedničkog. Treba podvući da su selefije oni koji slijede i prakticiraju islam u svim njegovim segmentima, a ne oni koji eventualno samo u svome odijevanju i vanjskom izgledu liče na selefije, a krše praksu Poslanikovu, sallallahu alejhi we sellem, i njegovih ashaba, kada je u pitanju porodični život, odnos prema komšijama, rodbini, muslimanima, nemuslimanima, radu itd. Dakle, i s te strane postoji velika igra i ponekad velika zabluda.
Dakle kao zaključak možemo kazati da oni koji slijede izvornu ideju Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba su, ustvari, sljedbenici selefističke ideje koja nastoji vjerovati onako kako je vjerovao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, i prakticirati obrede islama onako kako ih je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, radio i da nije vehabija niti selefija svako koga nazivaju tim imenima, niti je vehabijja ili selefija svako ko sebe tako naziva i tako se deklariše.”
Dr. Šukrija Ramić – profesor na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici, Islamska Zajednica Bosne i Hercegovine
