Piše: Vedran Salvia
SRBIJA je doživjela dva masakra u nepuna tri dana. Prvo je u utorak 13-godišnji Kosta Kecmanović u školi na Vračaru ubio osmero djece i školskog portira, dok je sinoć 21-godišnji Uroš Blažić kod Mladenovca u Srbiji ubio 8 i ranio 14 ljudi.
Nakon oba događaja u javnost je na dramatičnim izvanrednim press-konferencijama istupio srpski predsjednik Aleksandar Vučić. U normalnim demokracijama, odnosno uređenim društvima, poslovi se delegiraju, postoje resori i oni koji su zaduženi za njih.
U diktaturama i despocijama predsjednik je onaj kojega se pita za sve. Međutim, kod Srbije nije samo stvar što se predsjednika pita za sve i što se on osjeća pozvanim sve komentirati nego je i način na koji to radi krajnje problematičan.
Iznosio podatke koje ne bi smio imati
Vučić je na preksinoćnjoj konferenciji za novinare iznosio podatke koje ne bi smio imati. Govorio je što je maloljetni ubojica govorio policiji, iznosio je osobne podatke o obitelji dječaka, navodio koliko zarađuju, dodao da ima sestru i tako je stavio u središte događaja, što je skandalozno samo po sebi.
Vučić je prekršio Zakon o zaštiti podataka i o pravima pacijenata kada je detaljno čitao medicinski izvještaj dječaka.
“Ovi ljudi su dobrostojeći, kao i najveći broj roditelja iz škole. Nemaju manja primanja od 300.000 dinara (više od 2550 eura). U svakom smislu uzorni, creme de la creme, uzoran liječnik i profesor, otac i majka”, rekao je Vučić.
Vučić se tako, kako to već biva u despotskim društvima, pokušao predstaviti kako najinformiranija osoba u društvu. No nije stao na tome. Između ostalog, u maniri spasitelja “predložio” je deset mjera koje treba uvesti nakon masakra u školi.
Radi se prvenstveno o populističkim mjerama, poput uvođenja moratorija za držanje i nošenje oružja u sljedeće dvije godine, revizije svih izdanih dozvola za nošenje oružja, kontrole svih streljana, sankcija za medije koji prikazuju brutalno nasilje, uvođenja 6-mjesečnih testova za narkotike u srednjim školama… I onako usput predložio je da se razmotri smanjenje dobi u kojoj se može kazneno odgovarati s 14 na 12 godina.
Vlada usvojila mjere dan nakon što ih je Vučić predložio
U normalnim demokracijama se za svaku od takvih mjera rade ekspertize, osnivaju se radne skupine i povjerenstva, postoji savjetovanje s javnošću, mišljenje daju oni koji su svoje profesionalne živote posvetili tim temama. Na koncu, tu je i nekakav parlament koji će donijeti svoju odluku, postupci su to koji traju duže vrijeme, ali upravo zato problematici je moguće prići s više strana.
Što se dogodilo u Srbiji? Vlada je svega dan poslije usvojila mjere koje je predložio srpski predsjednik Aleksandar Vučić. Tako stvari funkcioniraju u diktaturama, ali očito i Vučićevoj Srbiji.
“Ovo što ljudi mogu ovdje vidjeti je trančirano ljudsko meso. Glava osobe je ‘blurana’ kako se ne bi moglo znati o kome se radi. Ovo smo napravili kako biste mogli vidjeti s kakvim monstrumima imamo posla”, riječi su koje je Vučić izgovorio na press-konferenciji u srpnju 2021. godine dok je pokazivao snimku ubojstva Vlastimira Miloševića 2017. godine, ali i fotografije drugih zločina.
Na preksinoćnjoj presici o tome ga je pitao jedan od novinara.
“Au. Nadao sam se da će postojati malo pijeteta, formalne žalosti, prave tuge”, odgovorio je Vučić te tako od sebe napravio žrtvu nakon što je iznosio stvari koje uopće ne smije znati, a kamoli iznositi.
Krive su mu zapadne vrijednosti, a ne danonoćna promocija nasilja u njegovoj Srbiji
Bizaran dojam je pojačao jer je i usred obraćanja o masakru u školi počeo govoriti o Kosovu. Još bizarnije, Vučić je pred kraj presice nekako od masakra u osnovnoj školi uspio doći do “bradatog čovjeka s muškim spolnim organom koji doji bebu”.
“Imate plakat gdje muškarac s muškim spolnim organom i bradom doji bebu i to bi trebali povjerovati da je to vrh demokracije”, njegove su riječi.
Napomenuo je on da nema ništa protiv “raznih seksualnih opredjeljenja”, dodavši ono poznato opravdanje o “najboljem prijatelju Srbinu/Hrvatu/Muslimanu”, odnosno u njegovom slučaju “gej osobi premijerki”.
Očito je krivnju za masakr, baš kao što je to nekoliko sati prije napravio jedan vladin ministar, htio prebaciti na zapadne vrijednosti, koje su valjda zatrovale Srbe i pravoslavne vrijednosti.
>> Vlada Srbije o masakru u školi: Evidentan je poguban utjecaj zapadnih vrijednosti
Pritom nije objasnio jesu li zapadne vrijednosti te uz koje su Srbi najnaoružaniji narod u Europi i jesu li zapadne vrijednosti te uz koje je ratni zločinac Vojislav Šešelj redoviti inventar srpskih emisija, a osuđeni kriminalac Kristijan Golubović komentira društvene aktualnosti.
Jesu li zapadne vrijednosti, tj. Vučićev “vrh demokracije”, i da se objavi intervju sa serijskim silovateljem Igorom Miloševićem, što je napravio srpski tabloid Informer, blizak samom Vučiću? Vučić je šefu Informera Draganu Vučićeviću kućni prijatelj.
U jednom su trenutku iz Informera serijskog silovatelja čak pitali što bi žene trebale napraviti ako im priđe s namjerom da ih siluje. Silovatelj je na to odgovorio da “u tom trenutku na sve pristanu” i da ga “gledaju kao na muža ili voljenu osobu”.
Novi masakr, nova epizoda Vučićevog reality showa
Danas je uslijedila nova epizoda Vučićevog reality showa posvećenog novom masakru, koji je sinoć počinio Uroš Blažić (21) kada je kod Mladenovca ubio osmero ljudi i ranio njih 14.
Ovaj put bio je tu s ministrima, opet je iznosio detalje istrage. Danas se izravno obraćao počinitelju riječima: “U Srbiji si našao svog Hitlera, đubre jedno koje je toliko nesreće nanio ovom narodu, pa si se ovdje njemu našao diviti i ubijati nam ljude, monstrume jedan.”
Kazao je kako “ni onaj mali monstrum ni onaj nešto veći monstrum neće ugledati svjetlo dana”. U jednom trenutku je napad proglasio “terorističkim činom”, ali ostavio je otvorenu mogućnost da je u pitanju zavjera, dodavši da je on predsjednik pa mora biti racionalan. Srpski pravnici su kasnije uzalud objašnjavali da klasifikacija kaznenog djela nije posao predsjednika države te da se u slučaju jučerašnjeg masakra ne radi o terorističkom činu.
>> Odvjetnik: Pokolj kod Mladenovca nije terorizam
Govorio je o planiranim mjerama te pompozno najavio kako će u roku od godinu dana svaka škola u Srbiji imati jednog policajca. “Više nitko neće moći dva-tri puta nekoga udariti jer će tu uvijek biti zaštita”, rekao je.
Spominjao je čak i smrtnu kaznu, kazavši da je predložio predsjednici vlade da je vrate. Rekao je da su ona i vlada protiv toga, što on, valjda kao legalist, poštuje.
Bez demokratskih procedura nalaže MUP-u što učiniti
Ipak, manje osjećaja za demokratske procedure i funkcioniranje vladavine prava pokazuje kad u maniri Kim Jong-una govori da će vlada naložiti MUP-u da pripremi hitne izmjene zakona o oružju i municiji kojima bi se pooštrilo uvjete za nošenje oružja.
“Svi ljudi koji imaju oružje, ne pričam o lovačkom, proći će reviziju i neće ostati više od 30-40 tisuća njih koji će moći zadržati oružje. Udvostručit ćemo i kazne. Ni to neće biti dovoljno, za to malo oružja koje će ostati bit će predviđeni šestomjesečni pregledi uz obavezan test na psihoaktivne supstance.
Nalaže se MUP-u da poduzme sve mjere da se uputi javni poziv svima koji nelegalno posjeduju oružje, u roku od mjesec dana da ga predaju bez posljedica, a ako ga ne predaju i mi ga nađemo, posljedice će biti strašne”, rekao je.
Kad se u javnost izlazi sa suludim detaljima, maše popisom djece koja su još trebala biti ubijena, navode planovi maloljetnog ubojice, iznose nacrti i nabraja “first floor, second floor” te kad se mučnoj problematici pristupa kao da je reality emisija, a ne situacija koja podrazumijeva ozbiljnost i pijetet, rezultat je potpuna psihoza u društvu.
Ovo je njegova Srbija
Ne generira Vučić psihozu samo uz ovakve istupe kada se obraća ubojicama, iznosi detalje koje ne bi smio ni znati, a kamoli izgovarati na press-konferencijama, insinuira zavjere, svađa se s novinarima i pravi od sebe žrtvu na dan kad je ubijeno osmero djece. Vrh je to sante leda u zemlji u kojoj su tabloidi i emisije u kojima se slave kriminalci i nasilje svakodnevna realnost.
Kad se ne događaju ovakve tragedije, onda su tu vanjski neprijatelji, koje Vučić nalazi svuda. Bilo to u Americi, za koju između ostalog perfidno poručuje da favorizira Kosovo, ili u Hrvatskoj, koja mu je omiljena za huškanje i “nabrijavanje” javnosti.
Svakom diktatoru trebaju vanjski neprijatelji, a Vučić je diktator. Ovakva Srbija njegovo je djelo.
