Islamski kulturni centar Podgorica

Kada bi danas došao neki stranac iz daleka, npr. iz Južne Amerike, u Banju Luku ili bilo gdje u bosanskohercegovački entitet Republika Srpska, bez svake sumnje bi na prvu pomislio da je ili u Rusiji, ili u Bjelorusiji, ili u nekoj novoanektiranoj oblasti ruskih okupatora.

Na banjalučkim ulicama ljudi pričaju o “heroju Putinu“, o “slavnoj ruskoj armiji“, o “nepobjedivim Wagnerovcima“, o “pravednom granatiranju“, pričaju o “novim pobjedama i oslobađanju svete ruske zemlje od ukro-fašista“… A kad ni to nije dovoljno, sa zidova sijevaju grafiti sa zloglasnim slovom “Z”, sa prekriženim NATO znakom, sa porukama “slava Rusiji“, sa “Wagnerovim“ grbovima, sa porukama “NE EU“…

Sve u svemu, ovolike količine rusofilije ne bi se postidjeli ni okupirani Donjeck i Luganjsk, a Moskva i Sankt Peterburg dođu nešto kao liberalne i mekane prijestolnice “ruskog sveta“ u odnosu na jedan entitet u Bosni i Hercegovini.

Ako pomenutom strancu na proputovanju ni to nije dovoljno, tu je, naravno, Milorad Dodik, koji je na obilježavanju neustavnog i nelegalnog dana entiteta Republika Srpska, dodijelio orden trenutno najvećem živom zločincu na slobodi, Vladimiru Putinu. Dabome, na ovaj Dodikov potez digla se kuka i motika u makar retoričkoj osudi ovog sramnog čina, koji bi se teoretski mogao porediti sa dodjelom nekakvog ordena Hitleru 1943. Ali sve je ostalo na pustoj retorici i Dodik, kao najodaniji ruski igrač na Balkanu, nastavlja nekažnjeno da jaše.

Ruska Duma je nacistički Reichstag našeg vremena

Tako je, u danima kada cijeli civilizovani svijet obilježava godišnjicu početka sramne ruske agresije na Ukrajinu, bosanskohercegovački entitet Republika Srpska poslao svoje predstavnike na čelu sa prvim čovjekom tamošnje Skupštine, notornim Nenadom Stevandićem u Moskvu, u rusku Dumu. Kad smo kod poređenja: e, to bi bilo, da se vratimo u onu 1943, kao kada bi neko poslao svoje predstavnike u nacistički Reichstag, a njih dočekaju ovacijama. To je ruska Duma danas i to su Stevandić i ostali politički gosti iz Republike Srpske.

Na sramotu cijelog civilizovanog svijeta, na sramotu, što ne reći i države Bosne i Hercegovine, čiji je put, makar nominalno put prema EU i NATO-u.

A za to vrijeme predstavnici tog entiteta slavodobitno sa galerije Dume mlataraju sa tri podignuta prsta prema ruskim poslanicima, dobijajući stojeće ovacije.

I onda možemo reći da je Rusija – ili, kako sama sebi tepa, “druga sila svijeta“ – baš u ćorsokaku kad njeno najvažnije političko tijelo aplauzom pozdravlja bizarnog Nenada Stevandića i sumnjivo društvo iz Republike Srpske, koje odavno hoda po ivici zakona.

Šta Stevandić poručuje Rusima o BiH i međunarodnoj zajednici?

Ali, prvo, šta je to Stevandić poručio ruskim domaćinima?

“Republika Srpska vodi svoju politiku koja sa ruskom politikom ima saglasnost po pitanju zaštite vitalnog nacionalnog interesa Srpske, što je Rusija pokazala svojim glasanjem u UN-u i demonstracijom svoje volje u Savjetu za sprovođenje mira”, kazuje Stevandić na sastanku u Moskvi sa prvim zamjenikom ministra inostranih poslova Ruske Federacije, Vladimirom Genadijevičem Titovim.

Kako je moguće da Republika Srpska u doba regionalnog i na pragu svjetskog rata vodi svoju politiku u vezi sa Rusijom, koja je dijametralno suprotna od zvanične politike matične zemlje, koja se još uvijek zove Bosna i Hercegovina? Ovo je samo retoričko pitanje, a objasniću dockan i zašto.

Ali, hajdemo dalje, a ovo je jako bitno za međunarodnu zajednicu…

Na istom sastanku Stevandić se osvrnuo na rezolucije Evropskog parlamenta koje su obavezujuće, a tiču se evropskih sankcija Rusiji.

“Srpska nema obavezu da se usaglasi sa rezolucijama, jer one su promjenljivog karaktera. Evropska politika i njene vrijednosti mogu se brzo promijeniti, dok su, s druge strane, nepromjenljive vrijednosti koje mi njegujemo“.

Dobro. Dakle, osim što ne priznaje Bosnu i Hercegovinu kao svoju zemlju, čiji on jeste predstavnik, jer je Republika Srpska dio te zemlje, Stevandić u Moskvi ponosno kaže da mu se fućka i za EU i za odluke Evropskog parlamenta.

Onda treba postaviti još jedno, a jako važno pitanje: da li je EU svjesna da na Balkanu postoji zemlja sa entitetom koji odavno – još od one opljačkane, pa poklonjene ikone – funkcioniše kao ruska gubernija? I još važnije: šta će EU, SAD i slobodni svijet uraditi po tom pitanju?

Stevandić u Moskvi, ministar Nešić sa ruskim ambasadorom u Sarajevu

Prije slobodnog svijeta, da vidimo šta Bosna i Hercegovina radi u vezi sa pustim faktom da je predsjednik entitetske skupštine otišao u Moskvu na noge ruskom agresoru i da je tamo faktički kazao da ne priznaje državu Bosni i Hercegovinu?

Jedno veliko ništa ili još gore: vlasti u Bosni i Hercegovini blagonaklono gledaju na ovu posjetu, ako ih gledamo kroz postupke državnog ministra sigurnosti.

Tako, dok se predsjednik Skupštine Republike Srpske, Nenad Stevandić sastaje sa ruskim visokim dužnosnicima u Moskvi, baš na taj dan novi državni ministar sigurnosti Nenad Nešić (da, da onaj što ne priznaje Bosnu i Hercegovinu kao svoju domovinu) sastaje se sa ruskim ambasadorom u Sarajevu, Igorom Kalabuhovim.

I šta je uradio ministar sigurnosti Nešić? Je li uručio protestno pismo ruskoj ambasadi zbog uništavanja dijela evropskog tla i jedne nezavisne zemlje? Je li se makar pobunio zbog ruskog miješanja u unutrašnje stvari balkanskih država? Je li nagovijestio uvođenje sankcija Ruskoj Federaciji od strane Bosne i Hercegovine? Naravno da nije.

Citiram agencijsku vijest: “Sagovornici su istakli potrebu jačanja odnosa između Ministarstva sigurnosti BiH i Ambasade Ruske Federacije, kao i nastavka saradnje policijskih agencija u cilju borbe protiv sigurnosnih prijetnji.“

Najveća sigurnosna prijetnja u ovom momentu po region i ostatak planete je Ruska Federacija. A kako će to Bosna i Hercegovina sarađivati sa zemljom-agresorom i zemljom-okupatorom? Pitajte novog ministra sigurnosti Nenada Nešića, kojem je, od svih zemalja svijeta i svih diplomata na svijetu, prioritet bio da se sastane sa ruskim ambasadorom, a koji bi odavno iz svake normalne zemlji trebao biti protjeran.

I to vam je otprilike odgovor kako će reagovati država Bosna i Hercegovina u vezi posjete parlamentaraca iz Republike Srpske Rusiji, na godišnjicu ruske agresije. Da se samo državni ministar sigurnosti Nešić pita, vjerovatno bi nagradio političare iz Republike Srpske koji brukaju cijelu državu pred očima svjetske javnosti.

I to je stanje stvari u državi, to je situacija koja u najmanju ruku treba da plaši svakog normalnog čovjeka.

Neodlučni daltonista – drugo ime za međunarodnu zajednicu

Sa druge strane: šta radi međunarodna zajednica u vezi ove posjete? Kao i u slučaju “ikona“ ili u slučaju dodjele ordena Putinu izražava, a šta bi drugo nego izražava “snažnu zabrinutost“. A ta “snažna zabrinutost“ nas je dovela do toga da je Srbija uz ekstenziju entiteta Republika Srpska zapravo najjače ideološko vrelo koje čak i u ljudstvu preko dobrovoljaca pomaže ruskim okupatorima, dok se istovremeno i u Srbiji i u Republici Srpskoj oni malobrojni ljudi koji su na pravoj strani historije šikaniraju i izopštavaju iz društva.

Neko je pomenuo ekonomske sankcije Republici Srpskoj? Kako vidimo, što se tiče međunarodne zajednice, iz samo njima znanih razloga, od toga nema ništa.

Neko je pomenuo “crvenu liniju“ koju Republika Srpska ne smije preći u slučaju te iste međunarodne zajednice? A trenutno se ta međunarodna zajednica ponaša kao neodlučni daltonista koji nema pojma gdje je “crvena linija”.

Ekstenzije ruske duboke države

Na koncu, da se vratimo onom izmaštanom turisti, strancu iz Južne Amerike, koji hodi ulicama Banje Luke… Za njega je činjenica da ruska duboka država ima svoje stabilne i čvrste ekstenzije gotovo do Mediterana neka vrsta epifanije, otkrovenja.

A koliko dugo će biti tako?

Sve dok se država Bosna i Hercegovina i međunarodna zajednica ponašaju kao da ih se to ne tiče i kao da se sve ovo dešava u nekom skrajnutom dijelu Kosmosa.

Samo, moram upozoriti: Rusija je odavno u osvajačkom, agresorskom ratu i svaki saveznik joj je dobro došao. A otvaranje nekakvog drugog fronta, pa makar u Srbiji, ili Crnoj Gori, ili Kosovu, ili Bosni i Hercegovini može joj itekako pomoći.

Za kraj jedna opaska.

Zastupnik Naše stranke u državnom Parlamentu, Predrag Kojović ljudski i civilizacijski je osudio posjetu delegacije Narodne skupštine Republike Srpske ruskoj Dumi, kazavši da građani odlaze iz tog entiteta, ali niko od njih ne ide u Rusiju.

Dodao bih da mnogi građani iz Republike Srpske, na žalost, kao psi rata idu u Rusiju i niko neće spriječiti (za sad) Rusiju da ovako ili onako dođe u Bosnu i Hercegovinu.

Mislite o tome!

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.