Gospodinu Rifatu Fejziću
– Pomaga Bog!
– Bog vam pomoga! Odgovori mi pop, koji stajaše s druge strane kamenog zida crkvene ograde u dvorištu Petrove crkve, koja se, već nekoliko godina, otkako je obnovljena druga kula, s razlogom diči dvjema impozantnim građevinama koje prilično dominiraju u Bijelom Polju, smještene na samom početku Gornje mahale, od kojih je jedna bila, kao i Danuš hanumina džamija, u poganom historijskom trenutku porušena ali je sada obnovljena u originalnom zdanju te se, u pravom smislu riječi, može reći da služi i kao ukras bjelopoljskoj čaršiji.
– Pomaga li vam Bog stvarno, priupitah popa.
– Pomaga, pomaga.
– Vidim, čim ste uspjeli obnoviti ovu kulu. Gledam ih od svoje kuće, iz Ćukovca, pa mi se sa građevinskog i arhitetonskog aspekta ovaj objekat sviđa, muslimanske sam vjere pa ga sa tog aspekta i posmatram.
– Svako cvijeće lijepo miriše. Dodade pop, te nastavismo s daljim razgovorom o sigi, (kamenu), kojom se zidaju džamije, crkve i drugi sakralni objekti od posebnog značaja. Ispriča mi da je kamen na kuli iz Vranješa, uz još nekoliko riječi pozdrava završismo razgovor. Odoh od popa sa iskustvom više ali i zabludom koja će me pratiti do nedavno.
Naime. Čitavo vrijeme se nadah, da će otkrivena (otkopana) hadži Danuš hanumina džamija na Trgu u Bijelom Polju, biti obnovljena u originalnom zdanju kao što je obnovljena i kula Petrove crkve, koja je na svega dvjesto metara udaljenosti, ali po objavama koje pristižu, najvjerovatnije je da su Bošnjačko muslimanski pregovarači, vjerski i politički, u pregovaračkom smislu, Danuš hanumu još dublje ukopali u zemlju, iz jednostavnog razloga, njihove ograničene pregovaračke (ne)sposobnosti i (pod)kapacitiranosti koje nijesu dovoljne u partnerskim odnosima (pregovorima) osim puke političko koalicione podjele partijskih funkcija, sa ‘uspješnim’ ishodom, ali se ipak, ne mogu nositi sa Crnogorcima i Srbima, u Crnoj Gori, uvijek se nešto osjeća – zaudara na korupciju, a ona obali svako pravo koje bošnjacima pripada po prirodi stvari u vlastitoj državi u kojoj živimo.
Gosp. Fejziću, iako se nešto ne oglašavate na ovu temu, hoću da vjerujem da ste čuli i da znate o ovom problemu, kao što bi trebali (pod obaveznim i po funkciji reisa, koju obnašate), znati i da su na Gradskoj džamiji u Bijelom Polju, nedavnom rekonstrukcijom, na munari, uništeni kandilji, (svjetlo), kojim se obilježava svaka svjetkovina muslimana praktično širom svijeta, što ujedno (taj nit) i karakteriše cijeli Umet Muhammeda, alejhi selama, uništenjem kandiljske svjetlosti nam se nameće bazilično rasvjetno paganstvo koje nema ništa zajedničko ni blizu sa islamom. Bošnjaci muslimani Crne Gore, a naročito Bijeloga Polja, permanentno trpe nepravdu (od Berlinskog kongresa do danas) i diskriminaciju od strane hrišćana i sekularnih “poganih titoističkih muslimana” glede rušenja i zatiranja historijskih nam potreba i svjedočanstava, Islamskih vjerskih objekata – džamija (univerziteta) – ruždija – medžlisa – mejtefa, kao i otimanja Vakufskih zemljišta (dobrovoljnih ostavština pojedinaca), prekopanih i zatrtih mezara i sl. uz ekonomsko socijalne pritiske, koji direktno utiču na brigu, nezadovoljstvo i migraciju.
Porušene džamije u Bijelom Polju:
1. Džamija Fethija.
2. Hajdar pašina džamija u Radulićima, (spaljena u Drugom svjetskom ratu).
3. Džamija u Bioču, (spaljena 1912.).
4. Hadži Danuš hanumina džamija, (srušena 1944.).
5. Haznedar Mehmed agina džamija, ( srušena 1958.).
6. Džamija u Ivanju, (spaljena 1943.).
7. Džamija u Zatonu, (spaljena 1943.).
8. Džamija u Hasanbegovića mahali, koja se nalazila u Šahovićima, u Vranješkoj dolini, a koja je srušena odmah po čuvenom hrišćanskom (srpsko crnogorskom) zločinu – genocida 1924. u vremenu mirnodobske vladavine Kraljevine Jugoslavije.
Spisak porušenih objekata bi trebao biti alarm za uzbunu i dovoljan razlog za ljude od razuma kako bi se ozbiljno založili za obnovu hadži Danušine džamije na Trgu, i obnovi kandilja na Gradskoj džamiji, a i kako bi se zamislili, zapitali i trznuli sa pitanjem: Kuda ide Bošnjačko muslimanska zajednica u Crnoj Gori? Ovo pitanje je naročito intezivirano i postalo je još značajnije otkako je naše propadanje počelo dobijati na intezitetu, od 2012. god., pa nadalje u, naizgled, mirnom vremenu i skoro pa apsolutnoj zastupljenosti Bošnjaka muslimana u Vladi Crne Gore, u kojoj su brojali sedam ministara na čelu sa rhm. Rafetom Husovićem kao podpredsjednikom Vlade zaduženim za Regionalni razvoj, a naročito sa vama gosp. Fejziću, koji imate najznačajniju funkciju kod muslimana u Crnoj Gori, kao Vrhovni vjerski poglavar, koji u većini slučajeva dolazite iz Rožaja, primijeti se da pokrivate sve glavne pozicije, duhovne i svjetovne vlasti u Crnoj Gori.
No. Ima nešto simptomatično kada se tiče vas, rožajaca i političkih koalicionih vam partnera – DPS-a, BS, SDP, SD, LP, bez obzira koja je partija u pitanju, Bošnjak je, uvijek – lokalno, na čelu te partije, isto i kada je privreda Rožaja u pitanju, opet je neki, nacionalno gledano, Bošnjak na mjestu direktora firme, te se otuda i nameće jedno sasvim logično pitanje:
Gosp. Fejziću, kako se moglo desiti da Rožaje tako propadne, da ste toliko nesposobni, i da je vaša Opština najsiromašnija u Crnoj Gori, naročito ako imamo u vidu prirodne i privredne resurse – potencijale, i vrijedne ljude koje ta Opština ima, a naročito one koje je imala početkom ‘90-tih, 20. st. kao i to, da ste godinama na crnoj listi mizerluka ekonomsko socijalne prirode bez neke veće šanse za oporavkom privrede a čije se stanje najbolje ogleda u prilaznom putu od Novog Pazara ka Rožajama, koji se radi godinama, ali iz samo jednog razloga: Crnogorci vas drže zarobljene uslovima privredne i putne infrastrukture na nivou Srednjeg vijeka, što je bila strateška Srpsko Crnogorska praksa ‘90- tih, kada su udarili na Bosnu i Hercegovinu, pa su nam u Crnoj Gori i Srbiji, gdje su god živjeli Bošnjaci muslimani montirali pojačane policijske kontrolne punktove i razarali ulice da se ne može brže voziti od predviđenih, (ratnih), radnih uslova. Živjeli smo tada u ratnim uslovima i u ratnim godina, ali zašto rožajci pod vlašću Mila Đukanovića, Rafeta Husovića i Rifata Fejzića živješe tolike godine u sličnim, – “ratnim uslovima”!?
Gosp. Fejziću, zbog vlastite pristojnosti, neću vam navoditi ime čovjeka koji je agitovao za vas po Sandžaku, kako bi vi došli na mjesto rahmetli Idriza Demirovića, a kako mi taj vaš prijatelj ispriča, vjerovao je da ćete biti dosljedan nasljednik dostojanstvenoga muftije Demirovića, no umeđuvremenu se razočarao u vas, vjerovatno s razlogom, jer ste vi sve više Crnogorski rejs, dok je, zahvaljujući vašoj podršci prethodnoj politici, sve manje muslimana u Crnoj Gori. Vraćajući tako dug podrške koju ste dobili za izbor na funkciji reisa?, nije teško procijeniti ko vas je doveo na tu poziciju. A najbolje svjedoči onaj sramni – podanički ugovor koji ste, ispred Islamske zajednice, potpisali sa tadašnjim premijerom lukšićem i Vladom Crne Gore, koji me (tačka 63. naročito) navodi da se zapitam: Je ste li vi zbilja musliman?, s obzirom da se musliman ne može biti ako čovjek nema časti i dostojsnstva, pa nas vaš potpisani ugovor ne može ni obavezivati jer je surogat islamu, suštinski je kontra muslimana.
Kad smo već kod suštine, važno se zapitati:
Znaju li Bošnjaci muslimani u Crnoj Gori ko im bira Reisa i predsjednika Bošnjačke stranke? Za pretpostaviti je da ne znaju, jer kada bi znali, debelo bi se zamislili koga podržavaju i kakvu asimilatorsku politiku glasaju, prate i za koga navijaju, što se najbolje vidi po onima koji se kandiduju za ta mjesta. Neki sve urade, i spremni su da stanu na čelo partije kao što je to bio slučaj sa poštenim čovjekom – Hazbijom Kalačem, pri samom osnutku Bošnjačke stranke, a onda nam Crnogorci uskoče sa njihovim ljudima a našim imenima, koji su obradženi i profilirani po mjeri i pravilima crnogorskih potreba, instaliraju gosp. Rafeta Husovića, koji mi je, uzgred budi rečeno, još 2008. nudio da se učlanim u tu partiju, uz priču kako smo i svoje, te da mu je bika od Hota, i td., ali ja sam još tada prepoznao njegovu “političku površnost” i ekipe oko njega, bili smo na ručku u MB Dvore, gdje su bili i Milov savjetnik dr. Almir Halilović, Osman Šahmanović, Kemal Purišić i drugi. No, to je manje bitno od druge, nedavne, izdajničke situacije koja se ponavlja bošnjacima Rožaja. Crnogorci ne prihvataju časne ljude (Bošnjake) za partnere, oni hoće podanike, kao što je zadnji slučaj sa ovim Hadžićem, koji je po podaničkoj mjeri dosljedan u izdaji i prodaji ljudskog dostojanstva i časti te kao takav je i probran od strane Crnogoraca i Srba, oni ne vole poštene Bošnjake, i ovaj primjer izdaje potvrđuje ovu tezu, Hazbija je svojom čašću dokazao da je mnogo krupan zalogaj za Crnogorce, od kojega bi se mnogi od njih vjerovatno udavili, pa me iz tog razloga pitanje ljudske časti zanima:
Gosp. Fejziću, vjerujem da ste duboko svjesni, na čelu ste muslimanske organizacije koja ima svoje norme i načela, a ona, bez obzira na organizaciju sličnu državnim institucijama, i pored toga što u sebi sadrži oficijalno politički karakter “građanske države”, vjerujem da ipak znate da, duhovno vjerska suština svake Islamske zajednice prevazilazi političko materijalnu dimenziju, pohlepnost i bezobzirnost pojedinca, koji stoji na čelu svakoga Medžlisa posebno a naročito rijaseta u Crnoj Gori, te me otuda čudi: Kako ste sa pozicije tako visokog vjerskog autoriteta, uspjeli da srozate Islamsku zajednicu u Crnoj Gori, do nivoa, da se, faktički, šapuće o Obnovi hadži Danuš hanumine džamije, (među muslimanima) kao da je neki lopovluk u putanju a ne legalna i legitimna pravna priča utemeljena u faktičkoj svjedodžbi i historijskom postojanju bošnjačko muslimanske kulture i identiteta na ovim prostorima, koje, za razliku od nekih drugih, karakteriše, ljudski, civilizacijski i graditeljski napredak i ljubav prema čovjeku, a ne nazadak i mržnja, pa šta je onda sporno toliko da se ne obnavlja hadži Danuš hanumin kulturno vjerski objekat kad je na Vakufskoj zemlji.
Gosp. Fejziću, ja bih mnogo više bio sretan kada vi nebi, i u bukvalnom smislu, slijedili više političku crnogorštinju od muslimanštinje. Vi ste vjerski službenik Islama, ali mi se čini da se dovoljno ne miješate u svoj posao čim ste dozvolili da se na džamijama gase kandilji, a da ne govorim o ugroženosti imama, kojima nijeste u stanju da obezbijedite elementarno pravo na dostojanstvo, pravo na ekonomsko socijalnu zaštitu jer im se ne uplaćuje radni staž od čega se vuku ogromni dugovi, što nije slučaj sa hrišćanskim predstavnicima u CG, a osim glavnih gradskih imama, seoski se doimaju za gorivo u autu kako bi došli do svojih radnih mjesta i kako bi organizovali vjerski život džematlija.
Poznato mi je da je Kralj Nikola 1890. izabrao prvog Crnogorskog muftiju, “koji je bio žešči od svakog drugog Crnogorca- Srbina”, a koji je Njegoša prepričavao, veličao više nego Boga, subhanallahi, neuzubillahi, kako govoraše:
“jer braća od tri vjere, a njegove narodnosti, (srpske) zajednički mu kliču: slava ti”.
Ali nijesam znao da je poslije stotinu godina autoritet Crnogorskog rejsa na nivou Muftije Murteza Karađuzovića iz 1913. samo što ste vi danas politički više Crnogorci, nego Srbi. No. Pitanje je dokle.
Kako čovjek sebi da objasni da se u okviru Medžlisa Islamske zajednice, u njihovim odborima biraju ljudi koji direktno rade protiv interesa naše muslimanske zajednice.
Za ne povjerovati je, da član odbora bjelopoljskog Medžlisa, koji je i član Katastarske Opštine Bijelo Polje, potpisuje rješenje Ministarstva za gradnju i uređenje prostora o zabrani gradnje, nadležnog za dozvolu o gradnji Hajdar pašine džamije, u Radulićima, i da ga vlastita čast, “ako je ima”, ne poziva da podnese ostavku makar na članstvo u Odboru MIZ, ili da ga Odbor pod hitno razriješi, nego se Odbor Medžlisa, i drugi pokvareni smutljivci trude da opravdaju crnogorsku dugogodišnju manipulaciju kroz izgovor, kako “njihova briga” o Hajdar pašinoj džamiji u Radulićima, prevazilazi građevinsko arhitektonsko znanje i potrebu muslimana bjelopoljskog sreza, drugim riječima rečeno: Muslimani nijesu stručni za restauraciji vjerskih objekata koje su gradili vlastitim znanjem i rukama, pri tom namjerno prešutkujući da je bjelopoljski parlament, u kojem dominira DPS Mila Đukanovića, a koji podržava Bošnjačka stranka, još prije bio proglasio moratorijum na obnovu Hajdar pašine džamije, zbog duboke frustracije tkz. sekularnih hrišćana od islama, jer je sasvim jasno, da se nije Bošnjački politički faktor profilirao i da im nijesu potrebni Bošnjačko muslimanski glasovi, Crnogorci opterećeni utemeljenjem Njegoševa opjevanoga šovinizma, zasigurno bi se još gore ophodili spram tih razlika.
Gosp. Fejziću, ne znam da li znate? vaš prethodnik: rahmetli Idriz Demirović, koji je Islamsku zajednicu u Crnoj Gori predvodio u najtežem vremenu, jedne prilike kada je bio u posjeti Medžlisu Islamske zajednice u Beranama, i kada su mu se ljudi iz Odbora, na čelu sa časnim prvišem toga Odbora Rahim efendijom Muratovićem, požalili da im beranska Opština ne dozvoljava gradnju munare, na, sa teškom mukom sagrađenoj džamiji, rahmetli Idriz je izvadio svoj mobitel i pozvao, u tom trenutku najviši autoritet u državi, ispričao mu razlog poziva, od koga je odmah dobio čvrsto obećanje da će munara biti izgrađena. Tako je i bilo. Otuda vas pitam: s obzirom, da ste i vi, vjerovatno, za vaša dva ‘pošteno’ birana i ovaj treći, u kojem ste nepošteno dobili mandat na pozicji reisa, stekli prijatelje koji pokrivaju važna mjesta u duhovnom i svjetovnom smislu naše države, a evo se sjetih i vaše predizborne kampanje 2014. gdje ste sa sadašnjim vladikom Joanikijem, koju ste vodili za DPS, i BS, kao i vašega pokroviteljstva te cjelokupne perverzije projekta (gle čuda, promocija projekta Islamskog Centra na terenu) Islamskog Centra u Bijelom Polju, koji još uvijek ne počinje sa gradnjom, a, s obzirom da ste i prije te promocije, vi i Joanikije obišli radove na gradnji kule Petrove crkve, od kada je prošlo 10. godina, …
Pitanje je: Imate li vi autoriteta, makar koliko i vaš prethodnik, da pozovete neku značajnu ličnost koja bi uticala da se ,,Privremeno ne konzervira”, što je drugi jezik za zatiranje naše zemlje i našega vjerskog objekta, nego obnovi Danuš hanumina i Hajdar Pašića džamija u Bijelom Polju, čiji je zahtjev utemeljen u zakonu o restituciji, koji je donijela državna Skupština, ali se u Crnoj Gori selektivno primjenjuje, uvijek na štetu muslimana, od Nikolinih do današnjih dana.
Ako nemate makar toliko autoriteta, onda vam savjetujem, zbog vaše časti da podnesete ostavku sa funkcije Crnogorskog reisa, jer se ta pozicija ne može oponašati, već se mora istinski Islam živjeti. Pa bih vas uzgred pitao koliko ste i ubijeđeni u ono u što vjerujete? Pitanje je ozbiljno. Lahko je reći: ja sam vjernik, ali koliko je vjere u vama i vašim sljedbenicima imamima, ako se djelima a ne riječima vjeruje, nijesam ja da sudim, ja samo pitam – primijetim.
Gosp. Fejziću, dobili ste nagradu Opštine Rožaje, je li vam neprijatno. Griže li vas savjest? Znam da su političari u Crnoj Gori, u većini slučajeva bez obraza, suvišno je i pričati o tome, ali vi, vi prestavljate svija nas.
Svijetla tačka Rožaja je to što gosp. Ervin Ibrahimović nije prisustvovao toj perverziji, ali mu nimalo nije lahko sa vama, neartikulisanim brdsko planincima, koji se ponašaju prostački i mimo svojih službenih obaveza i protokola. Znam, da vi nijeste vrijedni ni jednog slova iz ovoga teksta, to znam još iz 2008. godine, kada ste prišli jednom piscu – vjerniku, ispred bivšega Hamama – Karver-a pored Ribnice, koji je te oktobarske večeri promovirao knjigu: Gdje sunce ne grije, sa lijevom rukom u džepu i pozdravom: – Đe si! Na šta ti je on odgovorio: – Selam alejk Bog ti pomog'o, a kako “đe si”, a ja pred Borisom Raonićem, koji je svjedočio ovo što pričam, sadašnjim direktorom TVCG, crvenio od stida ko nas vjerski predstavlja, no ste se vi, pretpostavljam, od tada do sada izbirikali, po vlasničkoj kvadraturi se primijeti.
Gosp. Fejziću, Slavko Perović prije neko veče na sva usta veli da je Miodrag Mugoša (DPS) kriminalac, koji je kao gradonačelnik Podgorice devastirao taj grad, no Slavko ko Slavko, ali vi ste dobili stan od Mugoše, pa mi se jedna maksima Koza Nostre, mota po glavi, koja kaže: – Kada ti kriminalac plati ručak, nikad ne znaš kada će ga naplatiti. Ali, ono što znaju muslimani Crne Gore je, da je svaki centimetar tvoje vlasničke kvadrature na neki način prošao preko naših leđa, isto kao i pad tvoga autoriteta kojim nemoš zakrpiti biciklističku gumu, a ne kamo li izgraditi džamije u Bijelom Polju, kao što bjelopoljski hrišćani ozidaše kulu na Petrovoj crkvi.
Što nam crnogorski reise, prije odeš sa funkcije, prije će nam svanuti. Zato ti, vjetovatno kao jedan od rijetkih slobodoumnih ljudi – intelektualaca, umjesto lažnoga tetošenja, želim ti preporučiti povuci se sa pozicije reisa, kako bi nam bilo bolje.
Umjesto sa poštovanjem, završit ću ovaj tekst sa: gosp. Fejziću: Sretan ti put!
Refik Lelo Hot
03. 10. 2023.
Bijelo Polje.
Fb:Refik Lelo Hot
