Autor: Šemso Agović
 ŠEMSO AGOVIĆ: Da, skandal je to veliki, jer nigdje na svijetu ne postoji takva bizarna situacija u kojoj dominantni narod svoju supremaciju nad manjinom vrši preko literature i školske lektire, kao što je to slučaj sa nama. Najcrnji primjer je svakako Gorski vijenac. On je nekonvencionalno, nelegalno i nelegitimno oružje velike razorne moći. Dr. Hadrović jasno naglašava njegovu vezu sa istragama muslimanskog življa na teritoriji Crne Gore i BiH u daljoj i bližoj prošlosti.Podsjetimo se: Gorski vijenac je vjersko-ideološki pamflet-spjev u kojem je osnovna tema istraga poturica, predstavljena kao junačko djelo, vrijedno slave. Takvo nešto je nedopustivo u književnosti, zato Gorski vijenac nije književno djelo. |
Na temu Njegoš i mi Bošnjaci će odmahnuti rukom i okrenuti se ustranu. Čast vrlo rijetkim izuzecima: Mubera Mujagić, dr. Suada A. Džogović, dr. Esad Bajtal, dr. Šemsudin Hadrović , Ilja Sijarić i možda još neki naši su junaci, kojima nije svejedno šta se iza brda valja. A naši književnici, profesori književnosti, političari i drugi intelektualci se ne pojavljuju ispod pepela kad je strašni Njegoš na pozornici. Skandal.
Da, skandal je to veliki, jer nigdje na svijetu ne postoji takva bizarna situacija u kojoj dominantni narod svoju supremaciju nad manjinom vrši preko literature i školske lektire, kao što je to slučaj sa nama. Najcrnji primjer je svakako Gorski vijenac. On je nekonvencionalno, nelegalno i nelegitimno oružje velike razorne moći. Dr. Hadrović jasno naglašava njegovu vezu sa istragama muslimanskog življa na teritoriji Crne Gore i BiH u daljoj i bližoj prošlosti.
Podsjetimo se: Gorski vijenac je vjersko-ideološki pamflet-spjev u kojem je osnovna tema istraga poturica, predstavljena kao junačko djelo, vrijedno slave. Takvo nešto je nedopustivo u književnosti, zato Gorski vijenac nije književno djelo.
Književnost je univerzalna i vanvremenska civilizacijska tekovina zasnovana na humanizmu, etici i estetici. Toga u gorskom vijencu nema.
Nedopustivo je bilo koji zločin – a ne samo istragu jednog naroda –, opjevati ili opisati kao junačko djelo i proglasiti ga književnim. A baš to se desilo sa Gorskim vijencem. On je takav kakav je bezobzirnom bahatom silom uvršten u školske programe i nametnut đacima da ga izučavaju kao obaveznu lektiru.
Dr. Hadrović se in bona fide odvažio i u podgoričkom Almanahu 2013. objavio esej pod nazivom Generator genocida; isti smo preuzeli i objavili na web magazinu Bošnjaci.net također 2013. godine. Neka nam bude dozvoljeno da uz pohvale dr. Hadroviću iznesemo i određene primjedbe na sadržaj eseja.
ISTRAGA POTURICA
Dr. Hadrović u eseju eksponira problem što crnogorska naučna i književna javnost ne priznaje da su se istrage muslimanskog življa događale u kontinuitetu od vremena borbi protiv turskog okupatora sve do agresije Srbije i Crne Gore na BiH nakon raspada SFRJ, kao i to da Gorski vijenac obrađuje konkretan istorijski događaj istrage. Za ovo on podastire dokaz:
»Do nazad petnaestak godina sva izdanja Gorskog vijenca štampana su sa jednom rečenicom-konstatacijom koju je i sam Njegoš želio da istakne, a kasnije je Vuk Stefanović Karadžić samo ponavljao i u raznim oblicima potvrđivao:
Istoričeske sobitie.«
Za književnost kao vrstu umjetnosti apsolutno je nevažno da li je tema stvarni ili izmišljeni događaj. Stoga smatramo da je autor ovom problemu posvetio previše vremena i prostora u eseju, na štetu književne kritike, koja je krucijalni motiv svake rasprave o Gorskom vijencu. Naravno da su se mnoge istrage desile kao posljedica indoktrinacije izvršilaca sadržajem Gorskog vijenca – Srebrenica, recimo –, ali ovdje moramo razdvojiti istoriju od književnosti. Dokazati moramo da Gorski vijenac nije književno djelo, da bi mogli rješavati probleme koje taj pamflet prouzrokuje.
 „Intelektualno poštenje i iskrenost N. Kilibarde o ovom pitanju je veliko ohrabrenje i dobar početak koji ukazuje na mogućnost i potrebu drugačijeg gledanja i pristupa književnom djelu P. P. Njegoša a posebno Gorskom vijencu i Istrazi poturica. Dakle, namjera je i potreba da se novim viđenjem i ‘ponovnim čitanjem’ GORSKOG VIJENCA pomogne dosegnuti istina o Istrazi poturica, jer ta istina zasigurno nije samo onakva kakvom je vide mislioci crnogorsko-pravoslavne provenijencije, niti se ona kao takva može nametnuti i prihvatiti kao konačna i univerzalna.“ |
PONOVNO ČITANJE GORSKOG VIJENCA
Dr. Hadrović u vezi pogubnog pjesničkog izraza u Gorskom vijencu piše:
»Sa aspekta današnje legislative ovakve bi izjave bile sankcionisane kao govor mržnje i raspirivanje vjerske i nacionalne netrpeljivosti, koji u konačnici podstiču na genocid. Pošto se to do sada nije desilo a tragične posljedice su evidentne, krajnje je vrijeme da se o ovome počne razmišljati sa vremenske distance u kojoj se nalazimo.«
NJEGUŠEVI RATNICI I ZLOČINCI IZ DEVEDESETIH: …Karadžić, Kilibarda, Rašković…  |
Nije jasno na čiju današnju legislativu autor misli, ako na crnogorsku, onda se ne možemo složiti: Crna Gora nažalost nazaduje što se tiče demokratskih procesa, a obzirom da je isto stanje i u cijeloj Evropi iluzorno bi bilo očekivati da će sutra biti bolje. Prije gore.
Obožavaoci Gorskog vijenca se koriste raznim manipulacijama da bi odbranili neodbranjivo: spjev je pisan u takvo vrijeme, treba ga umjeti čitati, pravilno tumačiti, istraga se nije desila… Za te potrebe smišljene su mnoge floskule.
Pored poznate ponovno čitanje u upotrebi su i druge, kao naprimjer drugačije gledanje i drugačiji pristup Gorskom vijencu. Autor nasijeda manipulacijama N. Kilibarde hvaleći ga ushićeno: „Intelektualno poštenje i iskrenost N. Kilibarde o ovom pitanju je veliko ohrabrenje i dobar početak koji ukazuje na mogućnost i potrebu drugačijeg gledanja i pristupa književnom djelu P. P. Njegoša a posebno Gorskom vijencu i Istrazi poturica. Dakle, namjera je i potreba da se novim viđenjem i ‘ponovnim čitanjem’ GORSKOG VIJENCA pomogne dosegnuti istina o Istrazi poturica, jer ta istina zasigurno nije samo onakva kakvom je vide mislioci crnogorsko-pravoslavne provenijencije, niti se ona kao takva može nametnuti i prihvatiti kao konačna i univerzalna.“
Nije moguće da se bilo kakvim čitanjem bilo šta promijeni; Gorski vijenac je sasvim prosto štivo da prostije ne može biti; malo đače smjesta shvati čitajući ga da je nešto strašno naopako i da je ludost ponovo ga čitati. Čudi autorovo uvjerenje da bi čitajući ga nekim čarobnim očima dosegli istinu o istrazi poturica. Kakvu istinu? Kome šta nije jasno? Kako će nam pusti Gorski vijenac ponuditi istorijsku istinu o istragama?
Umjesto da predloži povlačenje Gorskog vijenca iz školskih kurikuluma, dr. Hadrović kao u očajničkom pokušaju da se pamflet-spjev spasi i postane pravo književno djelo pita:
»Hoće li u Crnoj Gori biti i kada, provedena ¨revizija¨ tumačenja i pristupa Gorskom vijencu i kakve će ona promjene donijeti?«
Kakva revizija tumačenja, kakav pristup? Kakve crne promjene? Možda ova: „Preporučujemo da se neki dijelovi Gorskog vijenca ne čitaju u školama, jer su uvrijedljivi za naše Muhamedance“, kako stoji u nekom dokumentu koji autor navodi.
Preporučujemo da se Gorski vijenac ne čita ni u kojoj školi na svijetu. Samo to bi bilo čojsko i junačko rješenje tog opskurnog problema.
bosnjaci.net
