Dana 13.03.2025 godine prisustvovala sam nemilom događaju nakon Teravih namaza ispred džamije Ćazim Beg u Tuzima gdje je po mom saznanju čovjek po imenu Kenan Pepić za kojega sam kasnije saznala da je sin penzionisanog glavnog imama u istoj džamiji Isljam ef. Pepića koji je na najprizemniji način omalovažavao i vrijeđao čovjeka posijede brade uputivši mu takvu vrstu riječi kakvu ne koristi ni najniži sloj ovog društva.
Dostojanstven vjernik koji je to sve prvo vjernički i mudro trpio ne dajući prostora tako prizemnim uvredama da ga isprvociraju i navedu na nedaj Bože veliko zlo, isto tako je stajao kao bedem ravno uz lice provokatora Pepića gledajući ga direktno u oči ne pomjerajući mu se ni milimetar unazad.
Sve je to bilo zastašujuće obzirom da je pored čovjeka koji je trpio takve uvrede stajala pokrivena supruga i maloljetna pokrivena njegova kćerka koje su očito pod velikim stresom slušale prljavštinu koju je ispljuvavao ovaj oholi hodžin sin.
Mjesec je Ramazan i vjerniku se nebi smjele dešavati ovakve stvari i strogo bi ih se trebao čuvati, ali isto tako nebi smo ih smjeli ni tolerisati već im se suprostaviti na najozbiljniji način tretirajući ih kao djelo ravno šejtanskom podvigu jer kome odgovara atak na vjernika posle namaza osim samom šejtani iblisu? Kako sam ranije isčitavala Ajete i Hadise jasno mi je bilo da su šejtani tokom Ramazana svezani ali njihove sluge u ljudskom obliku nijesu, oni su aktivni i oni potvaraju, vrijeđaju i napadaju vjernike koju je ulogu i imao te večeri Kenan Pepić.
Razgovarajući sa svojim sestrama, potvrdno kroz priču smo se sjetili njegovog oca, tada glavnog imama koji je baš u toj istoj džamiji kada se omladina počela vraćati islamu, koristio časni minber u najodabranijem danu petku, tokom Džumanske hutbe vrijeđao vjernike i vjernice ama baš na identičan način da su sada eto oni došli sa ulica i kafana da klanjaju uprljani od Bog zna čega sve ne, te je to za ibret i odgoj koji je sa oca prešao na sina, nažalost (za njih obojicu).
Kenan je poznat i po tome da svojega rođenog jedinog strica, Hadžiju i džematliju omalovažava i vrijeđa gdje god sretne nepružajući mu ni osnovno poštovanje koji svaki čovjek zaslužuje pa makar imao i 5-6 godina više od njega , a ne 30 ili 40 kao ovaj stari njegov stric. Isti Kenan je tokom salve uvreda upućivao i strahovite prijetnje da bi zgazio i uništio ovog vernika pred pokrivenom ženom i maloljetnom kćerkom te mu stavio do znanja da će ga kad tad unakaziti i uništiti.
Gledajući dostojanstvenog vjernika, stajao je kao bedem, vjernički i ljudski, ali i odvažnoi i hrabro a taj Kenan je ispljuvavao šta je sve stigao i znao crpeći iz ogoja i vaspitanja koje je imao, te je na posletku sve prošlo bez velikih problema. Kako sam saznala, dostojanstveni vjernik je civilizirano podnio prijavu Policiji u glavnom gradu te su Kenana priveli i obavili razgovor uz jasnu naznaku da se radi o ataku na dostojanstvo i ugrožavanje života građana pod olakšavajućom napomenom da je dostojanstveni vjernik ipak zahtijevao samo opomenu a ne kaznu, zatvor ili obeštećenje kakvo je i predviđeno zakonima ove države.
Poštovani, da znate da se nijesam ni sekunde razmišljala treba li prešutjeti ovakvo zlodjelo zarad Ramazana i harmonije u njemu jer je zaista bilo zastrašujuće i ponižavajuće slušati i gledajući kako se vrijeđa čst i dostojanstvo vjernika odmah nakon Teravih namaza i to pred pokrivenom ženom i maloljetnin djetetom i zato sam rekla sebi NE, NESMIJEM ĆUTATI I NESMIJEM MU SAKRITI BRUKU I SRAMOTU jer bi onda bruka i sramota bila moja , da ne ukažem i ne osudim zlodjelo kojem sam bila lično svjedok!
U nadi da se ovakve a ni približno slične situacije neće više nikada dešavati vjernicima nigdje a posebno ne u Džamijama i ispred njih, molim dragog Allaha da ispratimo mjesec Ramazan oprošteni od grijega uz veluku nagradu Dženet il Firdeusa zajedno sa našim porodicama, amin.
S.A
