Godisnjica najvećih zločina nad Bošnjacima Sandzaka! 5. februar 1943 godine.
Izjava preživjelog svjedoka pokolja! (upozorenje na zastrašujući sadržaj izjave koja je objavljena u našoj knjizi !!!)
Šerifa Terzić: “Četnici su došli iz Crne Gore. Popalili su Zaostro, Krajčinoviće, Brižiće, Zabrnjicu i ostala sela. Narod je počeo da bježi prema
Crnugovićima. Moja majka je bila izašla na brijeg i vidjela kako neki
ljudi u Masnicama salijeću narod u kuću Sadika Hrustemovića. Jedan
dječak se otrgao i počeo bježati niz livadu zvanu Prisjevak. To je bio
Sado, Emina Šumana sin. Imao je šesnaest godina. Stigao ga je jedan
četnik i odmah mu odsjekao glavu. Ona trupina bez glave je skakala po
livadi, a glava se kotrljala niz livadu. Onda su onaj narod, a bilo ih je
trideset I dvoje, zatvorili u kuću i zapalili. Ja sam bila beba, majka me
nosila u naručju, a brat Šerif je imao dvije godine.
Kada smo došli u Crnugovće, moja majka i strina Hajrija su okrenule prema Omerovićima, a ostali su otišli u selo, je su računali da će
ih spasiti komšije Srbi. Kada su ušli u kuću Medovice, dođoše četnici
sa svih strana, navališe slame kuću, ali ona slama bijaše vlažna, te ne
htjede da gori. Onda su počeli bacati bombe. Tu bila Ajnija, Ibrice Šumana sestra, pa je one bombe izbacivala napolje. Onda je jedan četnik
kleknuo na prag i ubijao sve jedno po jedno. Tu je ubijeno više od dvadeset. A Muharema je jedna žena izbacila kroz prozor. On je imao pet
godina. On je trčao preko sela i natrčao na jednog četnika, pa mu rekao:
‘Nemoj, čiko, mene ubiti, Boga ti.’ Taj četnik mu je rekao: ‘Neću, mali,
bježi naviše’. On je počeo bježati prema kući Feta Mandala, a za njim
je trčala jedna grupa djece od tri i četiri godine. Jedan četnik je kleknuo
na koljena pa svu onu djecu poskidao kao zečeve. Muharem se sakrio
za jedan kamen i to ga je spasilo. Onda su četnici otišli, jer se iz pravca Batkovića začula pištaljka. Muharem je onda sišao do Fetove kuće
i tu u potoku vidio djevojku kako joj crijeva plivaju po vodi. To je bila
Alja, Zajka Strojila sestra. Imala je 19 godina. Četnici su htjeli da je
siluju, ona se nije dala i oni su joj rasporili stomak. Idući dalje, naišao
je na još jednu djevojku rasporenog stomaka. To je bila Refija, Hameda
Strojila kćerka. I nju su htjeli da siluju, ona se nije dala, bila je mlada
i jaka, imala 20 godina. I njoj su rasporili stomak. Onda se Muharem
vratio prema kući, odakle ga je ona žena izbacila kroz prozor. Usput
je sreo sestru Meru i pitao gdje je majka, a ona mu je rekla da je majka
poginula. Kad je došao u kuću, vidio je majku mrtvu. Pored nje mrtav
leži brat Hamed. Ona Ajnija što je izbacivala bombe – i ona rasporena. Imala je dvoje djece blizanaca. Jedan joj je propao u magazu, a onaj
drugi je sisao mrtvu majku.
U drugoj kući strina Hatidža sjedi ranjena i ječi, a kraj nje mrtav
sin i kćerka. Tu su prenoćili, a sutradan je došao moj amidža Mujo iz
Rudog sa dva Talijana, odveo ga u Priboj, a onda u Sjenicu. Tu je, kod
porodice Tarića, ostao do kraja rata. Moja majka je krenula na druga
stranu sa još nekoliko mještana. Njih su zasrela dvojica četnika, koji su
im naredili da svu mušku djecu bacaju na jednu stranu i da će zaklati prvo njih, pa onda ostale. Šerif je zavapio: ‘Ne daj me, majko!’. Ona
je njemu sašila male dimije, da izgleda kao žensko. Rekla mu je: ‘Ušuti, ne znaju oni da si ti muško’. Onda je izbio jedan četnik na konju i
rekao: ‘Šta to radite sa ovom sirotinjom, pustite ih i ispratite neka idu
kuda hoće’. Kada je ovaj četnik pošao, onda su ona dvojica počeli tući
jalmanima. Alinijica sa Vrela je nosila curicu u naramku, a četnik poteže kundakom glavu, pršte glava, prosu se mozak. Curica ostade mrtva.
Onda je moja majka prevela ono naroda što je ostalo preko Visa. Bila je
noć, poznavala je put i dovela ih u Ćetenje. U Ćetenju smo prvo naišli
na izgorio mejtef. Moja majka je vukla jorgan za sobom, pa ga raširila
po onom žaru. On se počeo pušiti, ali su ona djeca odmah polijegala po
jorganu i zaspala. Onda je moja majka otišla do kuće svoje majke, koja
je tu živjela. Ona je sav taj narod primila u kuću i nahranila. Moja
majka je pitala gdje je babo, a njena majka je odgovorila da su ga danas četnici zaklali. Nije dobro bio preklan, pa se 24 sahata koprcao i
onda je izdahnuo.
Onda su nekako došli do Priboja, pa onda pješke do Sjenice. U Mileševom dolu se porodila Jakupa Slatine žena Masa i tu umrla, i ona i
dijete. Poslije su se rasturili po pešterskim selima, a 1946. godine se vratili u Priboj i svoja sela.”
FB:Domovina Bosna i Hercegovina
