Islamski kulturni centar Podgorica

Ovih dana ispod radara prolazi suđenje imamu i profesoru na Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću Muharemu Štulanoviću, koji je, podsjećam vas, optužen da je Republiku Srpsku označio kao “genocidnu tvorevinu”.

A evo o čemu se radi:

Ministarstvo unutrašnjih poslova bh. entiteta Republika Srpska prije tačno godinu dana otvorilo je zvaničnu istragu protiv Muharema ef. Štulanovića, profesora na Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću, nakon što je na internetu objavljen videosnimak jedne hutbe koja je navodno sporna.

Zločin i kazna u izvedbi sudstva RS-a

U hutbi profesor Štulanović, između ostalog, kaže navodno i ovo: ‘Ovdje, u džamiji, braćo, a to je surova realnost i mnogih pojedinaca po našim džamijama i džematima, i sa nama sjedi neko ko je pojedinačno baš zbog te genocidne tvorevine koja se okotila i zaživjela tog 9. januara, u vidu genocidne tvorevine RS, dana kojeg oni slave, ostao bez 17 članova najbliže rodbine. Koji se, pazite to, nisu izgubili, kako se to zamumuljeno govori i predstavlja, nego su svi pobijeni i poklani samo iz razloga što nisu bili Srbi.’

Službe gonjenja manjeg bh. entiteta nisu pretjerano vodile računa o kontekstu ove izjave, nisu razmatrale situaciju da je povod za ovu izjavu bilo nezakonito i neustavno obilježavanje dana RS-a, 9. januara, niti su vodile računa da se profesor Štulanović direktno obraćao jednom prisutnom kome je pod tom i takvom RS pobijeno 17 članova porodice.

A ne, u optužnici iz decembra prošle godine koju je podiglo Republičko javno tužilaštvo RS-a primijenjen je famozni član 280a Krivičnog zakonika Republike Srpske koje Štulanovića tereti za povredu ugleda Republike Srpske i njenih naroda iz navedenog člana.

Za one koji ne znaju, prije bezmalo tri godine, u julu 2021, na sjednici Skupštine RS-a, a kao reakcija na uvođenje Inzkovog Zakona o zabrani negiranja zločina i genocida, usvojena je dopuna izmjene Krivičnog zakonika RS-a po kojem je faktički legalizovan i verbalni, i pojavni, i misaoni delikt u ovom entitetu.

U dopuni izmjena Krivičnog zakona RS-a, između ostalog, piše i ovo:

Ko javno izloži poruzi, preziru ili grubom omalovažavanju Republike Srpske, njenu zastavu, grb, amblem ili himnu, kazniće se kaznom zatvora do tri godine.

Suđenje po nevažećem i neustavnom zakonu

Ako je djelo iz stava 1. ovog člana izvršeno na način da se Republika Srpska označi kao agresorska ili genocidna tvorevina ili njeni narodi agresorskim ili genocidnim, učinilac će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Dakle, RS je jasno i glasno obznanio verbalni delikt, kastrirao slobodu misli i govora i odredio mete.

Međutim, a ovo je sad najbitnije, 18. januara ove godine održana je plenarna sjednica Ustavnog suda BiH, koji je utvrdio da pomenuti član 280a. Krivičnog zakonika Republike Srpske nije u skladu s Ustavom BiH, niti Evropskom konvencijom, zbog čega je ovu odredbu ukinuo.

Jednom riječju zakon i odredba zakona po kojoj je Republičko javno tužilaštvo RS-a podiglo optužnicu postaje ništavna i nevažeća.

U svakoj normalnoj zemlji, sama po sebi optužnica bi bila skandal, a njeno brisanje bi pozvalo na direktnu odgovornost ljude iz entitetskog tužilaštva.

Ali u Bosni i Hercegovini apsurdi idu nekim svojim tokom i njihovo stanje se iz domena hipoteza preljeva u realnost.

Pa se onda lokalno, banjalučko sudsko vijeće koje vodi slučaj našlo u nebranom grožđu. Preciznije, sudsko vijeće Okružnog suda u Banjaluci je sad na testu – da li da poštuje odluku Ustavnog suda BiH ili Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH, koji je usvojila Narodna skupština RS.

Lokalni sud zbog odluke skupštine RS-a doveden pred provaliju

Još preciznije, ukoliko se nastavi suđenje, lokalni okružni sud će direktno kršiti odluku Ustavnog suda države Bosne i Hercegovine, a ukoliko se, što bi bilo logično, ali i atipično prekine ova pravna farsa, tada Okružni sud krši odluke i entitetskog suda i Skupštine RS-a.

Dakle, Okružni sud u Banjaluci, koji je postao žrtva entitetskog sudstva i skandaloznih odluka Skupštine RS-a sada mora da se odluči: da li da poštuje odluku Ustavnog suda BiH što bi bilo logično ili Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH, koji je usvojila Narodna skupština Republike Srpske, a koji je već mjesec dana van zakona.

I ovdje je stvar jasna da jasnija ne može biti – okružni sud mora, ali mora da poštuje odluku najviše sudske instance, a to je Ustavni sud BiH, a ne lokalna entitetska skupština.

O kakvom se pravnom paradoksu radi, možda najbolje svjedoči izjava Štulanovićevog advokata Duška Tomića, koji za banjalučke ‘Nezavisne’ kaže da mu se ovako nešto nikad nije dogodilo, a ima 71 godinu:

“Šta god branilac uradi – pogriješiće. A još gore, šta god uradi Okružni sud – pogriješiće. Najbolje je da se Okružni sud ušuti, što zasad i radi. Ako ga pozove da mu se sudi (Štulanovića), krši odluku Ustavnog suda BiH. A Okružni sud je dužan da poštuje Ustav BiH, kao i Ustav Republike Srpske, a koji mora biti u skladu sa Ustavom BiH. Okružni sud nije tu da komentariše presude ili odluke Ustavnog suda, nego da ih sprovodi. Ako Okružni sud pozove ovog čovjeka na suđenje, može se desiti da se i taj sudija nađe pred Sudom BiH”, kaže Tomić.

Jednom riječju, Skupština RS-a je svojim suspenzijom Ustava na dijelu teritorije Bosne i Hercegovine osim pokušaja državnog udara, osim proganjanja neistomišljenika, napravila je pakao od (pravnog) života lokalnim sudovima, koji će sasvim jasno doći u opasnost da njima bude suđeno ukoliko budu primjenjivali odluke Skupštine RS-a koje su van zakona.

Ko bi pisao potjernicu i ko bi hapsio imama Štulanovića?

Ali ni to nije kraj besmislu u pravosudnom sistemu RS-a. Kako navode Nezavisne jedan od eventualno mogućih scenarija je i da suđenje bude zakazano i da se Štulanović ne odazove, što bi značilo da bi pravosuđe RS-a za njim moralo da raspiše potjernicu, a on se, da podsjetimo, tereti za krivično djelo koje, prema stavu Ustavnog suda BiH, NIJE krivično djelo.

I ko bi, kad i gdje pokušao da privede profesora Štulanovića? To sigurno ne bi bili državni organi poput SIPE jer se oni moraju, a što je logično držati ustava zemlje. Da li bi lokalna policija u entitetu hapsila nevine ljude mimo ustava zemlje i tako i same sebe dovela u prekršajni postupak? Da li bi to, naprimjer, činila sudska policija u Banjaluci? I oni bi samim tim kršili ne samo zakon nego i Ustav i njegove odredbe.

U međuvremenu, procurila je informacija da je suđenje zakazano za 26. februar, ali je sasvim izvjesno da tog datuma neće biti održano, pošto neće doći ni imam Štulanović niti njegov advokat Duško Tomić, koji već ima zakazano ročište, pa će zatražiti da ovo bude prolongirano.

S druge strane, da bi situacija bila još konfuznija, iz Okružnog suda u Banjaluci je rečeno da, prema podacima u Sistemu za automatsko upravljanje predmetima u sudovima (CMS), u konkretnom predmetu, glavni pretres nije zakazan.

U načelu stvar je potpuno jasna:

Sudsko vijeće Okružnog suda u Banjaluci je na testu i moraće se odlučiti za jednu od dvije stvari – ili će da poštuje odluku Ustavnog suda BiH što zakonski MORA uraditi ili će poštovati sada već nelegalni Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH i član 280a, koji je usvojila Narodna skupština RS.

Jednom riječju, šta god da se desi, imam Muharem Štulanović je nevin čovjek. To je potvrđeno i odlukom Ustavnog suda koji ništi optužnicu protiv njega, a s druge strane ukoliko se progon nastavi to samo pokazuje da je 49% teritorije suverene i nezavisne Bosne i Hercegovine pravno odmetnuto.

Postoji treće – solomonsko rješenje po kome će se imamu Štulanoviću suditi (kako lokalni sud ne bi izgubio dignitet) a čitav proces će biti okončan pravosnažnom oslobađajućom presudom dok će troškovi suđenja, sudeći prema dosadašnjoj praksi, pasti na teret budžeta RS odnosno njenih građana.

U svakom od ovih slučajeva, bit će postavljen jedno sudsko pravilo za ubuduće i to je možda najvažnije od svega, a koje kaže da su odluke o verbalnom deliktu ništavne na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i to zakonski potvrđuje Ustav iste nam Bosne i Hercegovine, a ne nikako entitetske odluke.

Sa druge strane, nepoštovanje Ustava bit će još jedan kataloški primjer modusa rada Dodikove klike koja razara BiH.

Suđenje nevinom čovjeku, imamu Štulanoviću bit će, a treba kazati i to, pokazana vježba funkcionalnosti pravnog sistema države Bosne i Hercegovine koja štiti sve svoje građane i njihovo pravo na slobodu misli i govora na cijeloj njenoj teritoriji.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.