Piše: Dragan Bursać, kolumnista CdM-a
“Kad Dodik kaže “branimo RS”, šta to znači? Da li to znači da će njegovih 200 poltrona uzeti puške i krenuti na rovove? Da li to znači da će njegovi tajkuni zamijeniti odijela za uniforme? Da li to znači da će njegovi sinovi i unuci otići na front? Ne, naravno.”
Strah u selu na istoku Bosne
Gotovo cjelokupno bošnjačko stanovništvo jednog sela na istoku Bosne i Hercegovine, kod Rudog, u entitetu Republika Srpska, privremeno je napustilo svoje domove zbog straha za sigurnost. Politički predstavnici Bošnjaka u RS-u pozivaju EUFOR da zaštiti civile, dok iz EUFOR-a zasad nema komentara na cijeli slučaj.
Narode, sjeća li se neko devedesetih? Sjeća li se kada su ljudi preko noći nestajali iz svojih kuća, kada su sela ostajala pusta, kada je miris dima zamijenio miris života?
Evo nas opet, na istom mjestu, s istim strahovima, s istim pozivima za pomoć, dok EUFOR ćuti, a Dodik udara u ratne bubnjeve.
Dodikova opasna igra
Milorad Dodik, čovjek koji je nekada zagovarao hapšenje Karadžića i Mladića, danas je njihov politički nasljednik. Njegova transformacija iz “prozapadnog reformatora” u ratnog huškača nije ništa drugo do pokušaj očuvanja vlastitih privilegija i bogatstva, stečenog kroz korupciju i kriminal. Dodik je spreman žrtvovati mir i sigurnost građana, proliti tuđu krv kako bi sačuvao svoju poziciju.
Dodikov bunker i narod kao taoci
Kaže Mile, hoće referendum. Hoće da se RS odvoji. Hoće svoj pravosudni sistem, hoće svoju vojsku, hoće svoju državu. Hoće ono što su htjeli Karadžić, Mladić i njihova ekipa. Samo, za razliku od njih, Dodik ne bi da iz rova komanduje, on bi iz svoje vile na Dedinju. Njemu rat nije ni smetnja ni prijetnja – njemu je rat šansa.
A narod? E, narod je tu samo gorivo za ratne mašine.
Kad Dodik kaže “branimo RS”, šta to znači? Da li to znači da će njegovih 200 poltrona uzeti puške i krenuti na rovove? Da li to znači da će njegovi tajkuni zamijeniti odijela za uniforme? Da li to znači da će njegovi sinovi i unuci otići na front?
Ne, naravno.
Kao i uvijek, ginut će oni kojima je Republika Srpska već uzela sve – i budućnost, i dostojanstvo, i hljeb sa stola. Ginut će oni koji danas nemaju dovoljno ni za kiriju, ni za račune, ginut će oni koji su ionako već na ivici opstanka.
I to je Dodikova igra.
Rat nije skeč, rat nije vic
Sjećaš li se, narode, šta je rat?
Nije to ono iz filmova, nije to ono iz bajki i herojske poezije.
Rat su rovovi puni blata i krvi, rat su pokidana tijela, rat su dječiji leševi u spaljenim kućama. Rat su majke koje kopaju po masovnim grobnicama, tražeći kosti svojih sinova. Rat su silovane žene. Rat su izbjeglice koje nikada više ne pronađu dom.
Rat je PTSP, alkoholizam, narkomanija, samoubistva.
Rat je beskućništvo i glad.
Rat su grobovi, narode!
Rat je ono kad sedmogodišnji Petar Golubović leži u krvi svoje porodice i šapuće sebi da je mrtav, jer ne zna drugačije da preživi.
Rat je ono kad četverogodišnja Mladenka Zadro ne dočeka peti rođendan, jer su je vojnici postrojili pored majke i ubili.
Rat je ono kad nana Hava Tatarević šest puta gleda u tabut i šest puta ispraća sinove u zemlju.
Rat je ono kad pjesnik zavapi:
“Jer ja sam ubica
Jer ja sam udavljenik
Jer ja sam pljačkaš
Ali, vi ste mi dali pušku
I naredili: Pali!”
Rat je ono kad Lorca piše o smrti, ne sluteći da će je uskoro naći u rovovima Španije.
A Dodik?
Dodik bi da opet podijeli puške. Da opet neko pali. Da opet neko ubija i umire.
Ali ne on.
Ko priziva rat, rat mu u kući bio!
Jednom je neko rekao: Ko priziva rat, rat mu u kući bio i djeca mu na ratište išla!
Ali, ne ide to tako, narode!
Dodik neće slati svoje unuke u rat. Njegova djeca neće umirati na frontu. Njegova porodica neće strahovati od bombi.
To ćeš raditi ti.
To će raditi tvoj brat.
To će raditi tvoj komšija.
I zato, ako sada ne kažemo NE, ako sada ne povučemo crtu, ako sada ne shvatimo da je mir jedino što imamo – onda smo gotovi. Onda ćemo još jednom vidjeti kako izgleda zemlja bez ljudi, kako izgleda bolnica bez lijekova, kako izgleda život bez nade.
Dodik ne zaslužuje penziju, zaslužuje pravdu!
Dosta je bilo! Dosta je bilo Dodikovih laži, njegovog otrova, njegovih prijetnji.
Ovaj čovjek ne smije mirno otići u penziju. Ne smije se povući u svoje vile, ne smije ostati nekažnjen.
Milorad Dodik mora odgovarati!
Za svaki strah koji je posijao.
Za svaki grob koji je iskopao svojom retorikom.
Za svaku majku koja opet plače.
Za svaki novi rat koji se rađa u njegovim govorima.
Pravda, narode! Pravda, a ne penzija za Dodika!
I mir, narode! Mir, jer smo ga skupo platili!
CDM
