Vučić je studentskim protestima stjeran u ćošak na “domaćem terenu” u Srbiji, pa uz pomoć BIA-e i svojih bezbjednjaka traži svaku, i najmanju moguću priliku da izazove nestabilnost u regionu.
Piše: Dragan Bursać
Zvuči potpuno nevjerovatno, ali izgledalo je istinito – Ambasada Srbije u BiH planirala je 13. februara obilježiti Dan državnosti i Dan Vojske Srbije u hotelu Hills na Ilidži. Nakon burnih reakcija u javnosti i očitog sigurnosnog rizika, događaj je otkazan.
“Prijem je otkazan od strane hotela zbog jučerašnjih napisa u lokalnim medijima i bezbednosnog rizika proisteklog iz istih”, saopćila je tobože zabrinuto Ambasada Srbije na društvenoj mreži X petog februara, mijenjajući uzrok za posljedicu. Nije kriva javnost za potencijalno ugrožavanje bilo čije bezbjednosti, nego upravo država Srbija koja je namjeravala izvesti očiglednu provokaciju.
No, da se razumijemo – i nakon svega ostaje suština – provokacije na državnom nivou i političke poruke koje se iza nje kriju.
Kakve veze ima Ilidža s Danom srbijanske vojske?
Da ne bude nikakve zabune, u pozivnici upućenoj gostima navedeno je da će (otkazani) “prijem povodom Dana državnosti Republike Srbije i Dana Vojske Srbije biti održan u četvrtak, 13. februara, od 18.00 do 20.00 sati u hotelu Hills na Ilidži”. Kao domaćini prijema navedeni su ambasador Srbije u BiH Ivan Todorov i izaslanik odbrane Srbije u BiH, potpukovnik Milan Dulanović.
Za one koji naivno kažu da nije riječ o provokaciji, dovoljno je napomenuti da je Dan Vojske Srbije 23. aprila, dakle, gotovo dva i pol mjeseca kasnije. Otkazivanje ovog događaja NIKAKO nije poništilo njegovu svrhu: testirati reakciju javnosti i dodatno narušiti ionako krhke odnose u BiH.
A javnost je s pravom bila ogorčena. Međutim, brinu lokalni bh. političari koji su, osim časnih izuzetaka, imali “prečeg posla“, pa se po njima ovakav sraman događaj i mogao desiti.
Deklaracija Svesrpskog sabora kao mapa puta
U stvarnosti, odredba po odredba, stavka po stavka, odluke Svesrpskog sabora, odnosno Deklaracije o svesrpskom jedinstvu, koja je ujedno manifest “srpskog sveta”, provode se u djelo. Ne zaboravimo da je na Svesrpskom saboru, održanom u junu prošle godine, dogovoreno da se Dan državnosti Srbije obilježava i kao dan državnosti bosanskohercegovačkog entiteta RS. Rečeno – pokušano, iako ovaj put neuspješno. Što nikako ne znači da će na tlu manjeg bh. entiteta biti upriličeno kakvo srbovanje sa najvišim zvanicama civilnog i vojnog vrha Srbije.
A tome u prilog ide nekoliko činjenica:
Ne zaboravimo da su u julu prošle godine u Prijedoru starješine Vojne akademije u Beogradu marširale ulicama grada – bez dozvole Predsjedništva Bosne i Hercegovine i Ministarstva odbrane BiH. Ne zaboravimo ni da se himna “Bože pravde”, dakle srbijanska himna, ori iz zvučnika skupštine manjeg bh. entiteta. Ne zaboravimo da se u udžbenicima, uprkos odlukama Ustavnog suda BiH, i dalje ne izučava genocid, ali se zato uči o “herojima odbrambeno-otadžbinskog rata”, koji su u stvarnosti odgovorni za taj genocid.
Korak po korak, provokacija po provokacija, ideologija “srpskog sveta” se nastavlja realizirati, a otkazivanje jednog događaja ne znači i kraj tog procesa. Naprotiv!
Taktika ‘dimne zavjese’ i Vučićev pokušaj izazivanja krize u BiH
Vučić je studentskim protestima stjeran u ćošak na “domaćem terenu” u Srbiji, pa uz pomoć BIA-e i svojih bezbjednjaka traži svaku, i najmanju moguću priliku da izazove nestabilnost u regionu kako bi pažnja javnosti bila skrenuta negdje drugdje. A to “negdje drugdje” je – pretpostavljate – Bosna i Hercegovina.
Prema saznanjima sarajevskog Oslobođenja, Bezbjednosno-informativna agencija Srbije (BIA) već duže vrijeme implementira operaciju “Dimna zavjesa”, koja uključuje infiltraciju nacionalističkih grupa u BiH, širenje propagande i manipulaciju javnim mnijenjem. Cilj je kreiranje atmosfere nestabilnosti, gdje bi se građani osjećali nesigurno i podijeljeno – što je idealan teren za zaoštravanje političke krize.
Markale i dželati na mjestu zločina
Ali, pogledajte sa ljudske strane – zamislite da je BiH razarala, recimo, Beograd četiri godine. Zamislite da je Armija Bosne i Hercegovine napravila masakr na pijaci na Dorćolu. Zamislite da je predsjednik BiH pucao snajperom s Avale po Beograđanima. I onda zamislite da se 1. mart pokuša proslaviti uz oficire Armije BiH na Novom Beogradu. Ne možete? E, o tome se radi!
I nikad nemojte zaboraviti da su oficiri VRS-a bili ujedno i oficiri na platnom spisku Srbije, odnosno srpske vojske. Među njima i Mladić, Krstić, Beara i svi ostali monstrumi.
I onda – valjda njima u čast – pokušaj domjenka?!
Sramno da sramnije ne može biti. Vojska koja je držala Sarajevo pod blokadom, koja je odgovorna za najveće zločine i genocid, pokušava da slavi svoj Dan u Sarajevu. Suludo i nehumano!
Federalni ministar za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Nedžad Lokmić s pravom je podsjetio da se upravo 13. februara obilježava godišnjica masakra na Markalama:
„Ovaj događaj je šamar svima koji su izgubili svoje najmilije, koji su proveli godine u skloništima, koji su svjedočili strahotama rata. Na ovaj način obezvređuje se sjećanje na genocid u Srebrenici, opsadu Sarajeva i sve druge ratne zločine nad našim narodom“, poručio je Lokmić.
Ovaj događaj, iako otkazan, bio je samo još jedan pokušaj testiranja granica tolerancije. Sutra će već probati nešto novo.
A sad pročitajte ovo pažljivo:
„Čiko, zaboravio si moju nogu.“
Ove riječi, koje je rekao ranjeni dječak na Markalama, urezale su se u sjećanje bivšeg vrhbosanskog nadbiskupa, kardinala Vinka Puljića.
Razmišljam cijeli dan o ovim riječima, o ovim slikama užasa.
Ne, to ne može biti – a bilo je.
Ne, to se ne dešava ljudima – a desilo se.
Ne, nemoguće da su neki ljudi tolike zvijeri – a jesu.
Februar 1994. godine.
Sarajevo, pijaca Markale.
Granata 120 mm sa položaja Vojske Republike Srpske.
Stradalo 68 civila.
Ranjena 142 civila.
A onda, 31 godinu poslije, oni koji su bili na platnom spisku okupatorske vojske pokušali su desetak kilometara od Markala, slaviti svoj Dan. Da ti pamet stane!
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
