Piše: Dragan Bursać, kolumnista CdM-a
“Policija došla, po sudskom nalogu – da ga preuzme i sprovede na sigurno. A kad tamo ono – nema četnika Pavla! Nestao, kao da je bronzani Houdini, a ne klesana bista četničkog vojvode. Pa tako Đurišić, mrtav skoro osam decenija, danas ima bolju zaštitu i imunitet od pola crnogorske vlade! A i pokretniji je od njih 80 odsto”
Evo ga opet, Pavle Đurišić! Četnički vojvoda, komandant klanja i etničkog čišćenja, sad već bronzani putnik namjernik, pretvorio se u najveći reality show Crne Gore. A što bi rekli naši ljudi: “Đe Pavle – tu cirkus!” Leteći!
I da se razumijemo, nije ovo nikakva metafora. Ovo je živa istina, dokumentovana, objavljena u medijima i prenesena kao regionalni breaking news: spomenik Pavlu Đurišiću nestao iz konaka manastira Đurđevi stupovi!
Policija došla, po sudskom nalogu – da ga preuzme i sprovede na sigurno. A kad tamo ono – nema Pavla! Nestao, kao da je bronzani Houdini, a ne klesana bista četničkog vojvode.
Scena kao iz nadrealnog filma
Zamislite, policija ulazi u manastir, iguman Danilo Trpčevski dočekuje ih sa sveštenstvom, otvara konak – i ništa. Puf! Pavla nema. Tek jedan prazan prostor, kao da ga je progutala zemlja.
Ono, nije da nije bronzani Pavle već bježao…
I tu nastupa vrhunac četničke komedije apsurda: iguman, uzdržano ljubazan, kaže da postoje prostorije u manastiru od kojih samo mitropolit Metodije ima ključ. Policija ga zove, a ovaj mrtav-hladan odgovara: “Rješenje nije na mene, nego na igumana. A te prostorije – samo ja otvaram.”
Jebo Hogvarts i sve čarobnjake svijeta, šta je ovo!
Drugim riječima – Pavle Đurišić, mrtav skoro osam decenija, danas ima bolju zaštitu i imunitet nego pola crnogorske vlade! A i pokretniji je od njih 80 odsto.
Ko skriva Pavla?
Policija odmah javlja sudu: “Nismo našli spomenik.” A sud, u svojoj ozbiljnosti, podsjeća da je starješina manastira dužan da preda bistu, jer ona sada služi kao dokaz u krivičnom postupku protiv domaćina iz sela Gornje Zaostro, na čijem je imanju Pavle prvobitno osvanuo.
E sad, šta ako Trpčevski odbije? Kažu – kazna 1000 eura, a možda i zatvor. Ma dajte, ko će zatvoriti popa zbog bronzanog četnika? Na Balkanu, bronza je teža od zakona.
I sve to podsjeća na tragikomičnu verziju ćirilične igre “četničke žmurke”: policija traži, popovi kriju, narod se krsti, a Pavle, bronzani antijunak, putuje iz kafane u crkvu, iz konaka u podrum, sa trga u magacin. Gdje li će završiti, da neće kod Draže u neznanom grobu?
Lutajući cirkus identiteta
Ovo što se dešava sa letećim četnikom u Beranama i današnjoj Crnoj Gori nije više politika – ovo je kabare.
Jedni ga slave, drugi ga traže, treći ga kriju. I svi zajedno igraju ulogu u predstavi pod naslovom “Lutajući četnik”.
Jer da je pravde i pameti, Pavle Đurišić bi bio u udžbenicima kao simbol genocidnih pohoda, a ne kao lutajuća bista koja se danas pretvara u nacionalni relikvijar. Ali ovdje pravde nema – ima samo cirkusa.
Pavle kao dokaz u sudnici
Da ironija bude veća, sud kaže da se bista privremeno oduzima da bi bila dokazni materijal. Kao da sudu nije dovoljno što postoje hiljade dokumenata, zapisa i svjedočenja o Pavlovim “junačkim djelima” – nego im treba i njegova bronzana glava!
Nema boljeg simbola crnogorskog apsurda: umjesto da Pavle Đurišić bude dokaz zločina u istoriji, on danas postaje dokaz u krivičnom postupku protiv nekog Vujadina iz Zaostra, kojem su četnici u 21. vijeku očito draži od kanalizacije.
SPC kao depo za ideologiju
I naravno, ne treba zaboraviti ulogu Srpske pravoslavne crkve u ovoj operaciji “Spašavanje redova Pavla”. Jer kad spomenik traži utočište, gdje će nego u crkvu? I nije to prvi put – već decenijama SPC služi kao magacin za sve što miriše na naci mitove i ratne fantazme.
U Đurđevim stupovima tako više nema mira ni za freske ni za molitvu – sad se tu švercuje bronza i krije od policije. Iguman se izvinjava što je psovao policajce na društvenim mrežama, pa objave briše, a Pavle se smješka negdje u mračnom hodniku manastira, zaštićen ključevima koje drži samo mitropolit Metodije.
Lutajući četnik na turneji i kuda dalje?
Ova saga neće stati. Danas u manastiru, sutra u kafani, prekosutra u Beogradu, nakosutra Moskvi na poklonu Putinu. Pavle Đurišić, bronzani nomad, ima više života od mačke i više putovanja od prosječnog balkanskog turiste.
A narod, siromašan i prevaren, svjedoči jednom lutajućem spomeniku koji postaje simbol cijele države: države koja skriva zločince, štiti mitove i gura bronzu ispred života.
I zato, kad sutra opet čujete naslov: “Policija traži Pavla, ali ga ne nalazi”, znajte – nije Pavle pobjegao. On samo ide u novu epizodu crnogorske serije “Pavle još nije pronađen, a kad će ne znamo”, sezona druga, produkcija: Crkva & Država, u koprodukciji s četničkim pokretom.
CDM
