U subotu, 24. -og Maja, u 7h, u organizaciji Islamskog Kulturnog Centra Podgorice i NVO Orijent Bar, grupa od 45 djevojaka se zaputila ka Tirani.
Autobus pun mladih i blistavih osmijeha, lijepih marama i selama. U toku vožnje sestre su se upoznavale i planirale šetnju u Tirani. Sestre su bile iz Podgorice i Bara, a neke od njih su bile iz Bosne i Danske i svojim prisustvom su unijele ljepotu različitih kultura.
Put do Tirane, u udobnom autobusu, je protekao lijepo. Pored autobusa, bilo je i dva auta u kojem su bili organizatori iz Podgorice i Bara, koji su nam bili pri ruci ako nam nešto zatreba. Kada smo stigle u Tiranu, vidjele smo da nas je poslužilo i vrijeme. Sunce nad Tiranom, nad tim neobičnim gradom. Prvo što je svaka sestra uočila jeste gužva u saobraćaju, ali… U toj gužvi su se savršeno snalazili građani Tirane, što je oslikavalo njihovu preciznost i odlično funkcionisanje u svim situacijama.
Kada smo izašle iz autobusa, organizatori su nam se obratili sa par riječi i uputstava. Nakon toga, sestre su se uputile u raznim pravcima. Neke su otišle na ručak, neke u kupovinu, a neke, pak, u potragu za specifičnostima ovog grada. Lijepo uređeni parkovi su krasili ovaj grad. Bilo je mnogo lijepih stvari za vidjeti, i nije bilo teško zaključiti da je ovo jedan urban grad sa pozitivnim stanovnicima.
Sve sestre su se skupile na podne namazu u Ethem Bej džamiji. Nakon toga smo se ponovo pošle u razgledanje. U 18h smo se našle kod parka i zaputile se u Skadar. Skadar je na mnoge ostavio još ljepši utisak. Jednostavan grad koji krasi prelijepa Ebu Bekrova džamija.
Nakon obavljenog namaza u toj džamiji, smjestile smo se u autobus u društvu brata Adema ef. Mustafića, koji nam je do Podgorice održao predavanje o postizanju iskrenog šehadeta. Nakon veoma poučnog predavanja, sestre su razmijenile brojeve telefona, u nadi da će, in šaa Allah, nastaviti druženje. Pružile su ruke jedna drugoj, ruku sestrinstva i prijateljstva, bismillah.
Na kraju ću napomenuti da su projektom rukovodili Aida Zoronjić i Ervin Hadžiburić.
